Zašto HTV ne voli Tuđmanove

SUBOTA 31. 10.
Mi, veliki Hrvati s kamenjara, za dom baš nimalo više nismo spremni!
Sjurio sam se na jug, u rodno selo, na grob roditelja. Mnogima nam zavičaj i nije ništa drugo doli grob i ljetna razbibriga. Odavno nam nije stvarnost nego slika, kao slika iz albuma. I za Dušni dan i ljeti srećete ljude koji žive u Zagrebu ili drugdje u Hrvatskoj i svijetu, a ovdje smo kao duhovi, bestjelesni, pričin, utvara, na tren se pojavimo i nestanemo. Nestanemo u drukčije postojanje, niječući svoj izvor. I baš mi koji tako lako iz zavičaja odlazimo, na jalovu tlu privrženosti svojoj starini njegujemo njegov kult. Sjećamo se njegovih običaja kojih se više ne držimo, čestitosti njegovih ljudi koju smo iznevjerili, čednosti koju smo bespovratno uprljali, njegovih jela kojima se više ne hranimo, njegovih ognjišta uz koja se ne grijemo, brige za zemlju koja sve više zarasta u korov. Mi, veliki Hrvati s kamenjara, veliki domoljubi koji za dom baš nimalo više nismo spremni! Ni oni koji imaju moć i novac gotovo ništa nisu učinili i uložili u tu zemlju koja daje neprispodobive plodove kako ljudi ne bi odlazili, kako bi se rađalo više djece i kako im se zavičaj ne bi sve više pretvarao u groblje! U groblje koje se, slikovito govoreći, širi, a pokojnika je sve manje.

NEDJELJA 1. 11.
U Dnevniku HTV-a objavljene su izjave četvero predsjedničkih kandidata, ali ne i Tuđmanova
Premda se Miroslav Tuđman i prije Crkve i prije skupine intelektualaca obratio javnosti odlučnim protivljenjem hrvatsko-slovenskom sporazumu o arbitraži, najutjecajniji medij ga je ignorirao. To je utoliko nepoštenije što su u današnjem Dnevniku HTV-a, što ga je vodila Dijana Čuljak, objavljene izjave četvero predsjedničkih kanidata o toj temi, ali ne i Tuđmanova. Zašto je HTV-u od njega zanimljivija, na primjer, Vesna Škare-Ožbolt, koja je prvo dala nogu HDZ-u i s Matom Granićem osnovala DC, zatim i Graniću dala nogu, da bi je, propavši na prošlim parlamentarnim izborima, dala i samoj sebi! Ili Nadan Vidošević, kojeg je javnost mnogo više nego po dužnostima upamtila po aferama (“Dalmacijacement”, agregati, “Hajduk”, HFP, Meštrovićev kaštelet itd.), teškim od deset do pedeset opljačkanih milijuna? Možda je odgovor u jednom drugom prilogu u istom Dnevniku, prilogu o pohodima grobovima poznatih osoba na Mirogoju, u kojem je grobu dr. Franje Tuđmana, i to snimljenom iz daljine, posvećeno najmanje sekundi - premda je bio najposjećeniji. HTV očito ne voli Tuđmanove. Ali je zato ovih dana iscrpno izvještavao o Mesićevom otvaranju brojnih spomenika partizanima. Istina, ne bez razloga, jer je, kažu, Mesić htio dati što jači biljeg proslavi Noći vještica!

PONEDJELJAK 2. 11.
Bez pomoći Glavaša Sanaderu ni Jadranka Kosor ne bi bila premijerka
I danas je premijerka Kosor u Saboru, u raspravi o Sporazumu o arbitraži, iskazala svoju iritantnu umišljenost – da je po svemu iznad zastupnika, pa ih je u svakom izlasku za govornicu, kao učiteljica, pozivala na snošljivost, pristojnost, mudrost. No sama se nije mogla suzdržati te je bila osvetoljubiva prema zastupniku HDSSB-a Bori Grubišiću, koji ju je optužio da je izdala Hrvatsku. Rekla je kako je za izdaju optužuju oni koji osuđene ratne zločince – to jest Branimira Glavaša – slave kao heroje. Premijerka bi kao “mudra političarka” trebala znati da Glavaša, kojem još nije izrečena pravomoćna presuda, ne slavi samo čelništvo HDSSB-a nego gotovo cijeli Osijek koji je u ratu obranio, a poštovan je i u cijeloj Hrvatskoj. Zatim da se i danas u javnosti, a i po sudovima vuku sumnje u iskonstruiranost optužbe i nekorektnost suđenja. Također bi trebala znati da je progon Glavaša počeo kad se zamjerio stranci i Ivi Sanaderu. Posebno bi trebala znati da Sanadera vjerojatno ne bi bilo na čelu HDZ-a, pa tako ni Vlade, da nije bilo Glavaša. Što će reći da ni ona bez tog “ratnog zločinca” nikad ne bi bila premijerka, da joj majka ne bi, kako je sama izjavila, od radosti zbog toga plakala, kao što je imala razloga zaplakati Glavaševa obitelj nakon saborske zlobe predsjednice Vlade.

UTORAK 3. 11.
Pusićkini HNS-ovi bogatuni ne daju 1800 eura članarine za Libinternu
Nije lako biti internacionalist jer i ta se povlastica plaća. A plaćala je nije Čačićeva i Pusićkina Narodna stranka – liberalni demokrati, pa je zbog nepodmirene članarine izbačena iz Liberalne internacionale. Članarina je 1800 eura, što i nije mnogo. Zagonetno je kako prebogati Čačić, Ferenčak kojemu se sudi jer je navodno maznuo desetak milijuna kuna, Nobilo koji je zgrnuo bajoslovno bogatstvo “braneći” u Haagu hrvatske generale i drugi HNS-ovi bogatuni ne mogu namaknuti tako malu svotu! Možda zagonetku rješavaju predsjednički izbori na kojima čelnica HNS-a Vesna Pusić ima pobjedničkih ambicija, a do pobjede se ne može bez domoljubnih birača koji su u golemoj većini. Za podosta takvih birača Liberalna internacionala nije baš preporuka, pa hajde da malo u njoj pauziramo. Pusićku je obuzetost internacionalizmom bila privremeno napustila i uoči proteklih parlamentarnih izbora, kada je pjevala hrvatoljubne pjesme, no vidjelo se i čulo da za njih baš nema sluha. Nismo čuli da ih pjeva u sadašnjoj kampanji za predsjedničke izbore, ali se udvara konzervativnim biračima pa je tako viđena na promociji monografije “Hercegovina”. To baš nije spojivo s Liberalnom inernacionalom, ali, tko zna, možda je i to za nju izraz internacionalizma.

SRIJEDA 4. 11.
Ivo, Hrvatsku si bio doveo do ruba provalije, vrati se i učini korak naprijed
U povodu glasova da bi se Sanader mogao vratiti na vlast, klub njegovih obožavatelja tiskao je letak s naslovom “Ivo, vrati se!”, te ga dijeli po Hrvatskoj. Evo teksta s letka. “Ivo, ukinuto je nekoliko nakaradnih zakona koje si donio, ne dopusti da ih i dalje ukidaju – vrati se! U velikim državnim tvrtkama, koje si imao pod nadzorom i diktatom, izbilo je nekoliko afera, ne dopusti da izbiju i nove i da se istraga proširi sve do tebe, pa te molimo – vrati se! Pišu da si od svih premijera najviše zadužio Hrvatsku u inozemstvu, ne dopusti da se ta blagodat zemlje smanji – vrati se! Otkad si otišao, nije uhićen nijedan hrvatski general osumnjičen za ratni zločin, ne dopusti da se taj nemar produži – vrati se! Glavni urednici i vlasnici novina odahnuli su otkad im više ne prijetiš ne maknu li ili ne promaknu ovog ili onog novinara i urednika, ne dopusti im taj komoditet – vrati se! Polovici čelništva tvoje stranke nedostaje tvoj teror, polovici se život preporodio otkad ga nema, ne dopusti prvima patnju a drugima opuštanje – vrati se! Bio si doveo Hrvatsku do ruba gospodarske i socijalne provalije, tvoja je dužnost da s njom odeš korak naprijed – vrati se! Teško nam je zamisliti da se možeš zadovoljiti bogatstvom koje si kao premijer stekao, stoga uzmi još – vrati se!”

ČETVRTAK 5. 11.
Teza da je neopasnija od alkohola i nikotina ohrabruje uživatelje droge
Još jednom je s autoritativnog mjesta ustvrđeno da su neke droge – ecstasy, LSD, kanabis – neopasnije od alkohola i nikotina. Istina, znanstvenik David Nutt podnio je ostavku na mjesto šefa britanskog Odbora za zloporabu droga zbog žestokoga protivljenja tom njegovu mišljenju, ali ono je obišlo svijet. Možete zamisliti koliko je Nutt ohrabrio sadašnje i moguće uživatelje droge u zemlji u kojoj je cijena jedne doze već na razini cijene jedne kave. Davno je, i sam ih uzimajući, slavni pisac Aldous Huxley neke droge smatrao manje škodljivim od duhana i pića, no njegovi su eksperimenti imali i književne svrhe. Teoretičar zavjere John Coleman – što zasad djeluje vrlo paranoično – tvrdi da je nakana zločinačkih elita koje vladaju svijetom broj stanovnika na zemlji smanjiti na milijardu i sve ih učiniti ovisnim o drogi kako bi se ruljom lakše upravljalo. Štoviše, Coleman tvrdi da je glavni trgovac i “diler” droge u svijetu – britanska kraljevska obitelj! Kod katastrofičnih, paranoičnih, elitofobičnih pisaca koji vide samo zavjere ima pretjerivanja, ali kako vrijeme odmiče, događaji im sve više daju za pravo. Stoga bi se oni zacijelo pitali je li ova vijest iz Britanije puštena u svijet zato da upozori na opasnost od droga ili da potakne njihovu uporabu.

PETAK 6. 11.
Hrvati su se prvi put masovno obrazovali u komunizmu
Jesu li živjeli bolje u komunizmu nego danas – dvadeset godina poslije pada Berlinskoga zida – pitali su u anketama stanovnike tranzicijskih zemalja. Svuda osim u Poljskoj više je onih koji misle da danas žive lošije. Oni kojima je komunizam bio bolji bar bi morali priznati da su onda ovakve ankete bile zabranjene. Neki standardi u Hrvatskoj postignuti u obrazovanju, zdravstvu, zaštiti radnog mjesta i drugdje poreći se ne mogu. Hrvati su se prvi put masovno obrazovali u komunizmu. Pedesetih i šezdesetih godina u selima su prava rijetkost bili ljudi s fakultetom, sedamdesetih i osamdesetih bilo ih je teško izbrojiti. Slično je bilo i s materijalnim standardom. Kako je vrijeme odmicalo, televizori i automobili postajali su obične stvari i za siromašnije. O boljoj prehrani i sve opremljenijim kućanstvima svjedoče i kulinarske emisije na malim ekranima i napisi, recepti u novinama i revijama te poplave reklama u svim medijima. Dakle, u komunizmu smo bili poprilično “zapadni”. No valja priznati da smo danas mnogo slobodniji, premda Baudrillard kaže kako je i u toj slobodi najveći dobitak – slobodno uživanje u pornogarafiji. Ali ta se sloboda može u Hrvatskoj relativizirati i drukčije – u komunizmu smo bili neslobodni u diktaturi, danas smo slobodni u koloniji Europske unije.