Kad mi je sin bio toliko malen da je još sve što bi ostalo na njegovu završavalo na mome tanjuru, obično bi me pritom i uvjeravao: ?Mama, ti to voliš? Tako mi sad muški jako zamjeraju prošlonedjeljnu tvrdnju da se ?mi Hrvatice, na žalost, čak ne možemo spasiti poput naših susjeda Talijanki?. Povući se iz kuhinje, naime. Uz uobičajenu mamu, u velikoj bi me sili ondje mogao zamijeniti čak i sin. Stvar je dobre obiteljske organizacije i kuhaču s uspjehom štafetno predavati, ali, iskreno, malo bi Hrvatica zažalilo kad bi se emancipirale, da ne kažem iskrale iz kuhinje.
Ali, naši su muški sretni kad mogu ustvrditi kako se u nas doma dobro kuha, kao da je to, poput dobro oglačane bijele muške košulje, još stvar samo muške časti i kao da nema nešto i u izvrsnim perilicama, sušilicama i glačalicama. Jadne li stereotipne ilustracije za dobru ženu, kao što je i, također mi zamjerena, javna kuhanija jadna ilustracija da se u nas dobro jede i pije i, dakle, dobro kuha. Kao da stvar nije i u plaćanju.
Da istražujemo poput Talijana, otkrili bismo da i mi Hrvatice radimo na tome i čak radimo za to! da bar skratimo vrijeme boravka za štednjakom. Zamrznuto, polugotovo i gotovo, ne kupujemo češće ne iz uvjerenja, nego zato što nam je preskupo. Zimnicu kuhamo ne zato što nam gotova nije fina, nego zato što tako ispadne jeftinije. Ni konzerve nama nisu jeftine. A restorani su nam preskupi, rezervirani za eventualan nedjeljni objed i proslave. Zalogajnice poput talijanskih tratorija samo sanjamo, a nisu bogme jeftini čak ni nekadašnji tvornički restorani društvene prehrane, koji s vlasništvom nisu i ponudu "pretvorili" u ukusniju, zdraviju, maštovitiju i, dakako, novčano prihvatljiviju.
Naše plaće ne bi preživjele prehranu cijele obitelji vani, a i izumrli bismo u jednoličnoj ponudi prčvarnica iz poštanskih sandučića i bogtepitaj kakvih podruma bez adrese, koje 24 sata, besplatno, a zapravo skupo, po narudžbi dostavljaju neku od milijun pizza i sendviča, roštilja, salata, palačinki, pa čak i pohanih šnicla, ako je ?šef kuhinje? na nekom tečaju svladao razliku između bečkoga, pariškoga i zagrebačkoga. Zato je doma najbolje.