Moglo se i očekivati da će u Mađarskoj nakon nedjeljnih parlamentarnih izbora pobijediti Fidesz. Ali nitko nije računao da će ta konzervativna stranka sa 53 posto glasova osvojiti čak apsolutnu većinu u parlamentu. Što se zapravo dogodilo u toj susjednoj zemlji s kojom Hrvatska ima najdulju zajedničku povijest? Budimpeštanski parlament vjerna je kopija westminsterskog parlamenta iz viktorijanskog Londona i to ima svoje značenje. On je istovremeno svjedok neispunjene mađarske čežnje za veličinom, skrhanom u izgubljenim ratovima, u komunizmu, globalizaciji. Strani se kapital prema postkomunističkoj Mađarskoj nerijetko odnosio kao prema nekoj zemlji Trećeg svijeta. Nakon ovih izbora postaje jasno da je osim gospodarskog oporavka ljudima danas još više stalo do povratka u sigurnost, u neku “viktorijansku” stabilnost. Socijalisti, baštinici nekadašnje komunističke partije, obilježeni skandalima i korupcijom, ostvarili su sa 19 posto glasova do sada svoj najslabiji rezultat. Nakon osam godina vlasti postali su sinonim za bezobzirni neoliberalizam, za rasprodaju nacionalnih bogatstava, koja je postala ulaznica za siromaštvo najširih slojeva društva.
Izborni pobjednik je 46-godišnji Viktor Orban, rodom iz Stolnog Biograda (Szekesfehervara), koji se sustavno pripremao za ovakav trijumf. Međutim, hoće li Orban Mađarima zaista donijeti ono što očekuju? Koliko će i hoće li biti uspješan ovisit će mnogo o desničarskom, radikalnom Jobbiku, stranci za tzv. bolju Mađarsku i njenoj spremnosti na suradnju i kompromise. Jobbik je dobio čak 17 posto glasova.
S druge strane, izborni uspjeh Fidesza ne bi bio tako velik da se mnogi Mađari na vrijeme nisu uplašili Jobbika, mađarskih šešeljevaca, koji marširaju u fašističkim odorama “Strelastih križeva” iz 1944. godine i sanjaju o uspostavi nekakve “Velike Mađarske”. Mnogi su Mađari svoje glasove dali Fideszu da obuzda Jobikk. Ako se to uzme u obzir, 17 posto glasova i nije neki pretjerano velik postotak. U međuvremenu, Jobikk vježba strojni korak po ulicama i selima, napada Rome, udara u ratne bubnjeve u smjeru susjedne Slovačke, u kojoj živi 500.000 Mađara. Koliko su zbog toga odnosi između dviju susjednih zemalja članica EU napeti, pokazuje činjenica da je Bratislava navodno iz “sigurnosnih razloga” zabranila ulazak mađarskom predsjedniku Peteru Szolyomu u Slovačku.
Usprkos radikaliziranoj političkoj sceni, Fidesz ima u Zelenima, koji nastupaju pod imenom Drukčija politika je moguća i koji su sa sedam posto glasova ušli u parlament, sigurnog saveznika protiv Jobikka. I još nešto. Čežnja za nekakvom “viktorijanskom” stabilnošću seže još u devedesete godine. Tada je Mađarska bila meka stranih investitora, koji su kupovali, isisavali i onda se povlačili u daleke azijske zemlje u potrazi za jeftinijom radnom snagom. Očito je da nakon svega birači danas misle da im stabilnost najbolje može pružiti desni centar.
Pametnom dosta.