Članovi pokreta krajnje desnice Casa Pound te članovi pokreta krajnje ljevice Collettivi potukli su se nedavno u Rimu pa je čak intervenirala i policija, razdvojila ih, a neke i pritvorila. Događaji poput ovoga na periferiji Rima vrlo su česti.
– Oni koji nas napadaju gnjusni su kao i njihovi djedovi partizani. Naš će hod biti njihovo uništenje – kazao je Francesco Polacchi (26), čelnik Studentskog bloka krajnje desnice neofašističkog pokreta Casa Pound (Kuća Pound), koji je ime dobio po slavnom američkom pjesniku Ezri Poundu koji je uglavnom živio u Europi i 30-ih godina veličao fašizam i nacizam. Polacchiju, studentu političkih znanosti na rimskom sveučilištu Roma Tre, ideali su Rimsko Carstvo, veliki imperiji prošlosti i, dakako, fašizam, “koji ima mnogo vrijednih prijedloga kao što su stanovi u privatnom vlasništvu za sve, socijaliziranje industrije, država koja upravlja, a ne blokira, gospodarstvo, u kojoj nema korupcije...”.
– Nismo vjernici, mi smo ono novo koje dolazi – kaže Polacchi.
U Rimu su se prošlog mjeseca, stotinjak metara od vatikanskih zidina, okupili predstavnici krajnje desnih organizacija iz europskih zemalja. Sastanak je sazvan preko Twittera, Facebooka i YouTubea, a organizirao ga je neofašistički pokret za Europu (MSE). Bili su tu predstavnici grčkog pokreta Miki Mantakas (grčki student ubijen 1975. u Rimu) – kojem je ovaj skup nove, europski nastrojene krajnje desnice bio i posvećen – te Patria Hellas, potom francuskog pokreta Troisi?me Voie, belgijskog Euro-Rus, grčkog, talijanskog Fiamma Tricolore...
“Osvojimo ponovno Europu”, proglas je mladih neofašista. A, to po, njihovu mišljenju, znači osloboditi Europu od “transnacionalnih financijskih oligarhija”. Luca Romagnoli, tajnik pokreta Fiamma Tricolore, objasnio je da se “Europa, naša Europa, nalazi na najkritičnijoj točki u cijeloj svojoj povijesti”. Mladi europski desničari drže kako se izlazak iz te krize može pronaći u zaboravljenim idealima fašizma. Ali u novoj desnici europskih država više ne prevladavaju nacionalizmi, već protuamerički i protubankarski europeizam. Po tome se ideali nove krajnje desnice i nove krajnje ljevice poklapaju. Uostalom, i fašizam i nacizam su se nazivali nacionalsocijalizmom, koji se sad pretvorio u neku vrstu eurosocijalizma. Obje strane, i lijeva i desna (ali to su govorili i Mussolinijevi fašisti i Lenjinovi komunisti), propagiraju revoluciju.
Zašto se onda sukobljuju i tuku pripadnici krajnje desnice i krajnje ljevice? Uglavnom, čini se, zbog povijesti, odnosno zbog toga tko je kome ubio djeda. Ali ni tada te ideologije, zbog kojih su se naši djedovi ubijali, a njihovi se unuci sada tuku, nisu bile jako udaljene jedna od druge. Obje su odbacivale religiju, na primjer. Obje su bile za određenu socijalnu pravdu. Pa čak je i način dolaska na vlast bio isti – revolucija. Jedna od ključnih razlika bila je odnos prema drugim narodima i rasama. Hitler je, na primjer, bio nadahnut djelima ezoterijske spisateljice Helene Petrovne Blavatsky (1831.-1891.), koja je pisala o arijevskoj rasi. Da bi izabrana rasa vladala svijetom, trebalo je smaknuti niže rase, bila je to osnovna Hitlerova misao. Židovi su se prebrzo množili, držao je Hitler. To me podsjeća na izjave mnogih čelnika u Beogradu glede kosovskih Albanaca.
Dakle, treba li zabraniti manifestacije krajnje desničarskih pokreta kakve su bile u Rimu ili kakva je ova u Zagrebu? Bolje ih je dopustiti jer tada ekstremiste možemo držati pod nadzorom, kazao mi je svojedobno visoki dužnosnik talijanskog ministarstva unutarnjih poslova. Bitno je da se političke stranke i čelnici ograde od tih manifestacija. Dobro je, prije svega, da se od njih ograde i oni u prilog kojih se navodno želi manifestirati. Zabranama, a to su činila upravo dva totalitarna sustava zbog kojih se ratovalo u 20. stoljeću, ne sprečava se stvaranje ekstremističkih ideoloških pokreta. Ekstremizmi se suzbijaju učenjem povijesti, ali ne samo one o bojama pušaka kojima su se međusobno ubijali naši djedovi.
crni mata Ok, pozdrav, odoh i ja.