Zašto nema rekonstrukcije

Što se upornije u pojedinim medijskim kuloarima govori o rekonstrukciji Vlade, to upornije ih Sanader oporvrgava. Nema govora o rekonstrukciji, položaj potpredsjednika Jadranke Kosor i Damira Polančeca čvršći je nego ikad, odgovara premijer, očekujući da se tome vjeruje iako je svojedobno na sličan način demantirao i najave o odlasku sada ipak bivših članova Vlade. Sigurno je dakle samo jedno, a to je da promjena u njegovu kabinetu neće biti kada drugi to očekuju, nego kada i ako šef procijeni da je to nužno...

Zašto se o rekonstrukciji nagađa unatoč Sanaderovim demantijima? Neki u vladajućoj stranci smatraju da se time jednostavno želi unijeti nemir u njihove redove. Plasiranje takvih informacija doista se smatra uobičajenim arsenalom kojim se opozicija može poslužiti da bi oslabila konkurenciju na vlasti. U konkretnom slučaju, međutim, nagađanja o rekonstrukciji Vlade mogu imati i drugačije motive.

Moguće je na primjer, da su takva nagađanja potaknuta načinom na koji je Sanader riješio problem kad se Hrvatska našla u škripcu zbog organiziranog kriminala i ubojstava usred Zagreba. Kad je voda došla do grla, šef je Vlade praktično u jedno poslijepodne pronašao zamjenike dotadašnjim ministrima pravosuđa i unutarnjih poslova te ravnatelju policije.

Kako je opće mišljenje da je Hrvatska ponovno u teškoj situaciji, ovaj put zbog ekonomske krize, ne iznenađuje što neki pretpostavljaju da bi Sanader mogao reagirati na isti način kao i kad je u Vladu posve iznenada uveo nestranačke osobe, Šimonovića i Karamarka, te Vladimira Fabera.

U stručnim krugovima nagađanja o rekonstrukciji potiče i specifična pozicija potpredsjednika Vlade Polančeca. U pogoršanoj ekonomskoj situaciji upada u oči činjenica da se potpredsjednik, koji bi trebao biti kapa ostalim gospodarskim resorima, bavi isključivo mikroekonomijom, odnosno nerestrukturiranom brodogradnjom, zapuštenim energetskim sektorom i s još mali milijun problema drugih tvrtki, koje su mjerodavnosti Ministarstva gospodarstva. Kako još od Škegrina vremena nije bilo potpredsjednika Vlade koji bi davao pečat cijeloj ekipi na vlasti, nije neobično ni ako postoje očekivanja da u kriznim okolnostima Sanader posegne za osobom sličnog profila.

Sanader, međutim, nikako da izvadi zeca iz rukava, kao što je svojedobno učinio dovevši nove ministre za pravosuđe i unutarnje poslove. S dva HDZ-ova potpredsjednika Vlade situacija, naime, nije ista. Prvo, J. Kosor i Polančec nisu isto što i A. Lovrin i Rončević.

Drugo, ako bi maknuo dva potpredsjednika Vlade, Sanader ne samo da bi priznao da je pogriješio u izboru nego bi taknuo u osjetljivu ravnotežu unutarstranačkih odnosa, što je pred izbore, makar i lokalne, uvijek riskantno. Na takvim mjestima teško da bi mogli funkcionirati ljudi bez ikakve političke težine, a u stranačkim redovima teško da može pronaći bolju zamjenu.

Da Vladi ipak nešto fali, Sanader je indirektno potvrdio kad je odlučio osnovati Ekonomsko vijeće. S ekonomskim stručnjacima okupljenim u tom tijelu, Vlada bi trebala biti brža i sigurnija u donošenju teških odluka. Ekonomsko vijeće i samo je, međutim, usporeno s obzirom na to da uz ekonomske stručnjake uključuje poslodavce i sindikate, koji ni u krizi ne pronalaze zajednički jezik. Sanaderu je pak važno, pogotovo u krizi, imati u blizini i poslodavce i sindikate.

Vrijeme će pokazati hoće li ta “konstrukcija” izdržati vodu, čak i kad se kriza pokaže u još težem obliku kao što prognoziraju stručnjaci, ili će Sanader na kraju ipak posegnuti za rekonstrukcijom, makar tako da volontersko i brojno Ekonomsko vijeće transformira u manji tim profesionalnih savjetnika.