Zašto profesore tretirati drukčije!?

Dobar policajac pomalo je i glumac, scenarist i režiser pa nema ni jedne značajnije policijske akcije bez manje ili više teatralnosti. To je dio imidža svih policija svijeta. Tako će uz veliku zapljenu droge stajati kršni specijalci s dugim cijevima kao da na press-konferenciju u ionako čuvano sjedište policije dolaze u najmanju ruku pripadnici kolumbijskog narko-kartela.

Ali na takve će se scene “napaliti” mediji pa i javnost. Taj teatar ima svoju svrhu. Isto tako, inače uobičajene scene privođenja sa po dvojicom policajaca, u antikorupcijskoj akciji Indeks imat će kudikamo veći učinak na generalnu prevenciju od bilo koje kaznene sankcije koja bi mogla biti izrečena za nekoliko godina. 

Profesori su još i dobro prošli. Za razliku od ulisičenog kirurga i svojedobno vlasnika medijske kuće, ili bogataševa sina s lancima i na nogama ili pognutih dečki s Knežije od kojih su neki nošeni s glavom prema podu, profesori su privedeni bez lisičina i na “nefotogeničan” stražnji, a ne prednji sudski ulaz. Doduše, eksces s bunovnom profesoricom koja u šlafroku u zoru kraj odškrinutih vrata proviruje iz svoga doma nije trebao ni policiji ni USKOK-u, a ni novinarima.

Ne zbog profesorice, nego zato što nitko ne smije biti tako ponižen. Osim što nam je otkrila prostituiranje državnog aparata, od te fotografije nema nikakve društvene koristi. U napisima o akciji Indeks bilo je i poneke preteške riječi, prejudiciranja ili nepotrebnog uvlačenja nekog profesorskog imena, ali ništa osobito drugačije nego u bilo kojoj drugoj značajnoj akciji.

Ako smo svi jednaki pred zakonom, zašto bi tretman nekih osoba bio drukčiji samo zato što je riječ o uglednim javnim djelatnicima. Ako policija, tužiteljstvo i mediji profesionalno odrade svaki svoj dio posla, onda su si osumnjičeni sami krivi za neugodu što su se našli u sumnjivim okolnostima. I medijski tretman dio je sankcioniranja društveno nepoželjnog ponašanja.

Moguće je da nekima od osumnjičenih neće biti dokazana krivnja, što će biti i objavljeno, ali društvena korist od “teatra” u akciji Indeks ipak je važnija od štete koju će možda pretrpjeti pojedinci.

Konačno, i o Mati Graniću i njegovim “pola-pola” razgovorima na groblju mediji su iscrpno pisali i što mu danas fali? Uživa blagodati načela presumpcije nevinosti, savjetnik je i profesor, dapače, dekan, međunarodni lobist... 

Medijski tretman profesora proporcionalan je njihovoj ulozi i značenju u društvu, odnosno težini grijeha za koji ih se sumnjiči. Oni bi trebali biti intelektualna pa i moralna kralježnica društva i svaka, pa i najmanja izdaja tih ideala (do ili iznad 10.000 eura) iznimno je štetna jer se kao tumor širi kroz sve slojeve društva. Studenti koje su neki profesori odgojili da se i “znanje” može kupiti zasigurno će naučeno prenositi i u svom okružju, kao ministri, poduzetnici, političari, policijski šefovi...