Prave li se naši političari glede brijunskih transkripata da doista ne znaju u čemu je problem ili ti drugoligaši doista ništa ne razumiju? Naime, ministar policije Karamarko bio je neobično jasan kad je nedavno obznanio da njegovi agenti brijunske transkripte nisu našli u originalnom obliku, nego na nekakvim audiokazetama“, da su “dokumenti išli izvan državnih institucija i izvan okvira zakona o suradnji s Haagom”, dodavši: “U kojoj mjeri i tko su akteri svakako će trebati istražiti.” Nakon tih riječi šefa policije posve je neshvatljivo da se premijerka, nakon što je najavila istragu o ovoj temi, čim je dobila po prstima s Pantovčaka, povlači, a predsjednik države se drži kao da Karamarko ništa nije rekao. Unatoč izrečenom, Josipović o mogućoj istrazi govori u apstraktnom kondicionalu tipa „ako bi bilo indicija i ako postoje informacije koje bi ukazivale na to da je pri dostavljanju transkripata bilo kršenja zakona, onda bi...”.
Pa šef policije vam eksplicitno kaže o čemu je riječ! Nitko drugi nego ministar policije u najkraćem intervjuu na svijetu tvrdi da je POA utvrđivala autentičnost brijunskih transkripata, ali bez originala! Što ako se sutra nađu originali i oni budu dramatično drugačiji od teksta koji je otišao u Haag? Da se možda u tom smjeru otvori istraga? Ili je to neka nevidljiva ruka izvana zabranila? Da se nešto o svemu priupita ljude koji su transkripte radili? William Tomljanovic, haaški istražitelj, tvrdi da je u ured predsjednika ulazio puno puta: “Uzimao sam što sam htio”! Je li tu bilo kršenja zakona? Ima li tu mjesta za Josipovićevu pravnu državu ili se ne smije ići dalje jer se nazire krivac? Smije li se uopće dokazivati da je možda brijunski transkript lažan? Topničke smo dnevnike tražili ispod svakog kamena, original dokumenta po kojem ćemo biti osuđeni kao država nastala na zločinu ne traži nitko! Glupost ili pokvarenost?
Sličnu dilemu imamo i kod štiva koje za lakši san bivšim komunistima nudi Dušan Bilandžić, koji u zadnjoj verziji vlastite deset puta drugačije napisane povijesti Jugoslavije izvodi završni salto. Sad nudi tezu po kojoj Tito, Kardelj i Bakarić od početka 60-ih, kad su shvatili da je Jugoslaviju nemoguće održati, nisu radili drugo nego pripremali zemlju za razlaz. Za tu tvrdnju nudi stare razgovore dinosaura koji u svom metajeziku dakako ništa nisu otvoreno rekli pa nam treba šerpas poput Bilandžića da nam objašnjava te nedovršene rečenice. No, svakih deset godina on ih tumači drugačije! Bilandžić tvrdi da je imao pristup na sve moguće sjednice partijskih foruma, da je razgovarao u četiri oka s vrhom vrha te države.
Ako je doista vrh države već 60-ih shvatio da je Jugoslavija neodrživa, a Bilandžić to zna barem pola stoljeća zašto je šutio? Sada kad je razvidno u prvom redu da su potoci krvi pratili maršalov put, sada kad je vrijeme da se prozovu krvnici tog promašaja što nam je svima skupa ukrao pola stoljeća razvoja, sada kad bismo mogli doznati baš sve zakopane tajne, sad Bilandžić poručuje da je Tito mislio na nas i da je, čim je shvatio da Jugoslavija nema šanse, gradio put za njen razlaz. Tito kao razbijač Jugoslavije? To ne samo da je negacija starih Bilandžićevih knjiga, to je znanstvena fantastika u cilju jačanja titoizma! Ne bi ni Tito danas bolje sam sebe branio! Kao glavni kapital gura nam ustav iz 1974., no mi bismo državu dobili i bez tog ustava jer se države ne dobivaju po ranijim ustavima. Hrvatska je dobila granice po Badinterovoj komisiji, to je točno. No, za te granice smo se morali boriti, a kako smo vidjeli po držanju Unprofora, mi za zelenim stolom te granice ne bismo dobili bez obzira na odluke Badinterove komisije. No, ono što nam je Tito uzeo i što nikada nećemo imati to su Boka kotorska i Srijem. Dobili smo Istru i Dalmaciju? Da u ratu i borbi, ali Srbi i Crnogorci su Titovim parafom dobili Bačku, Srijem i Boku! Ni jedna republika nije više unijela, a manje iznijela iz Jugoslavije od Hrvatske.
Ante Ciliga, povjesničar i revolucionar s kojim sam 90-ih napravio knjigu razgovora, o Titu je rekao da na njegove poteze valja gledati isključivo kao na balansiranje da se održi na vlasti. “On daje velike koncesije Srbima, on im dopušta hegemoniju, ali ne tako da budu nezavisni od njega. On pušta proljećare da Srbima pokaže da će ih, ako ne budu pokorni, već sutra zamijeniti Hrvatima! To je ta vještina izigravanja jednih protiv drugih i svi misle, ma išao bi Tito i dalje, ali mu ne daju”. Bilandžić zna da je to sve bila samo krvava borba za vlast, nikako borba za miran razlaz, ali cilj je knjige dati sedativ za nemirnu savjest, a ne povijesna istina!
opa bato- Izlaz je HRAST.