Zašto Žmegač nije akademik?

Da profesor Žmegač i nije znameniti germanist, ovaj bih tekst o njemu započeo zgodom iz Frankfurta. Dakle, jesenas, na Frankfurtskom sajmu knjiga, bilo je zakazano predstavljanje knjige o Tesli "I bi svjetlo". Među govornicima je najavljen i naš znameniti genetičar Miroslav Radman, ali njega u zakazano vrijeme nije bilo.

Strpljivo smo ga čekali više od pola sata i kad smo se već počeli razilaziti, eto ga. Čulo se da je zapeo u prometu. Ali nije bio promet, bio je Aralica. "Sreo sam ga na ulici", ispričao mi je poslije akademik Aralica. "Pozdravili smo se i zastali, premda se nikad prije nismo vidjeli. Nakon obostranih komplimenata objasnio sam mu zašto nije izabran u HAZU.

Prvo, živi u inozemstvu i prema nepisanim Akademijinim pravilima ne može biti biran u radni sastav za redovitog člana, nego samo za dopisnog, što on već jest. I drugo, Akademija je podijeljena na lijevu i desnu stranu. Ljevica je uvijek protiv svega što predlaže desnica. I obratno. A Radmana je predložio Vlatko Silobrčić s ljevice, na što se desnica odmah nakostriješila i glasala protiv." 

Uistinu ne znam kojoj od dviju strana pripada slavni hrvatski znanstvenik Viktor Žmegač (vjerojatno ni jednoj), a ni tko ga je i kada predložio, ako ga je uopće ikad itko i predložio, ali je činjenica da taj ugledni, pa i najugledniji, hrvatski istraživač i tumač njemačke i srednjoeuropske (dakako, i hrvatske) kulture nije redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Žmegač je u znanosti veliko ime: prema njegovim se studijama izučava njemačka književnost i kultura ne samo ovdje nego i u Njemačkoj; svaka njegova knjiga, pa tako i nedavno objavljena povijest njemačke kulture "Od Bacha do Bauhausa", prvorazredni je događaj s europskim i svjetskim odjecima. Bez velikog se pretjerivanja za Žmegača kao znanstvenika i pisca može reći da je sâm jedna manja akademija. Pa ipak za njega nema mjesta među hrvatskim akademicima! 

Cijenim staru Strossmayerovu ustanovu i uvijek ću biti na njezinoj strani, pa i kad griješi, no među stranama koje je dijele uvijek ću izabrati Žmegača. Nije toliko pitanje zašto znanstvenik o kojem govorimo nije u Akademiji, nego kako je moguće da nije? Odnosno, kako je moguće da je (ne)pripadnost nekoj strani važnija od svega drugog? Dokle će biti tako da u Akademiji neće biti mjesta za Ljudevita Gaja, Augusta Šenou, Antuna Gustava Matoša, Tina Ujevića, Vesnu Parun, Stanka Lasića, Tomislava Ladana... i Viktora Žmegača?

Kad će se napokon u Akademiju smjestiti svi koji to zaslužuju, bez obzira na stranu na koju su se sami svrstali ili na koju su ih drugi bacili? Govorim o Akademiji i Žmegaču, a mislim na Hrvatsku i njezine male i velike žmegače koje guramo u stranu ako nisu na pravoj, tj. na našoj strani. Ima li nade da se na svim stranama svima otvore vrata?