Zastrašivanje bi siromašnih birača moglo biti presudno

Ako nemate osobnu identifikacijsku iskaznicu s fotografijom, ne možete glasati! Vozila s oglasnim panoima na kojima ovo piše kruže Pennsylvanijom i zbunjuju birače, a u tu se kampanju uključila i kompanija koja u Philadelphiji distribuira plin i koja je svojim potrošačima zajedno s računima za listopad poslala i upozorenje da moraju imati neku osobni iskaznicu sa slikom ako žele glasati.

Iako ta savezna država ima novi izborni zakon koji propisuje da na birališta glasači ponesu iskaznicu s fotografijom, sud je poništio tu odredbu zato što bi ona velikom broju birača ograničila pravo da izađu na izbore s obzirom na to da takav osobni dokument uopće ne posjeduju. No nekome odgovara da jednu kategoriju birača unaprijed spriječi da uopće dođu do biračkih mjesta. Procjenjuje se da je riječ o siromašnijim, loše informiranim biračima koji bi bili skloniji demokratima i Baracku Obami. Neke konzervativne političke organizacije diljem zemlje organizirale su kampanje za zastrašivanje birača, a glavni je cilj da što manje njih izađe na izbore jer to pogoduje republikanskom predsjedničkom kandidatu Mittu Romneyu. U tom svjetlu Pennsylvania je vrlo zanimljiva zato što nosi 20 elektorskih glasova, a sklona je demokratima i Obami. Kada bi Romney uspio pobijediti u Pennsylvaniji ili vrlo sličnom Michiganu, to bi moglo preokrenuti ishod izbora u njegovu korist.

Dok republikanci ili organizacije koje ih podržavaju smjeraju na zastrašivanje, demokrati svim snagama nastoje da na birališta izađu svi oni koji su sigurno na njihovoj strani, u čemu su bili odlični prije četiri godine. Sve u svemu, velik broj analitičara se slaže s tvrdnjom da bi izlaznost u velikoj mjeri mogla igrati ulogu u nekim ključnim državama u kojima su birači još nisu odlučili kome će dati svoj glas. Demokrati bi, primjerice, mogli objaviti da je State Department naredio da se zbog opasnosti od terorističkih napada za vrijeme izbora ni jedno osobno vozilo ne smije parkirati u krugu od 100 metara od birališta jer znaju da većina njihovih birača na birališta dolazi pješice ili javnim prijevozom, a većina republikanskih birača automobilom, pa bi tako obeshrabrili ovisnike o automobilima da izađu na izbore. No oni to ne čine.

Druga vrlo čudna stvar je da se od početka kampanje objavljuju rezultati anketa na nacionalnoj razni iako je dobro poznato da to u Americi ne znači baš ništa. No rezultati anketa koji pokazuju da su Romney i Obama na nacionalnoj razini izjednačeni mogli bi se tumačiti i kao još jedan načina za manipulaciju ključnom grupom birača – onima koji još nisu odlučili za koga će glasati. I ova pojava zapravo ide Romneyu u korist zato što pokazuje da on jako dobro stoji, da nije ništa lošiji od Obame i da je kao takav poželjan predsjednik. No kada se sve to spusti na razinu saveznih država i njihovih elektorskih glasova, postaje dosta očito da je Romneyeva šansa da osvoji Bijelu kuću dosta skromna.

Treća zanimljiva pojava je da se izdvojilo samo osam država koje odlučuju izbore i u kojima je potrebno ulagati u kampanju. Ostale 42 države nisu bitne ni za demokrate ni za republikance jer i jedni i drugi znaju da tu sigurno pobjeđuju, što je zapravo vrlo loše za demokraciju. One su i za jedne i druge bitne samo zato da u njima skupe dovoljno donacija koje će potrošiti u tih osam ključnih država. No i tu ima razlika. Kada jedna od stranaka procijeni da ne može dobiti neku od tih država, počinje preusmjeravati novac prema “bojištu” gdje bitka još nije izgubljena. To se ove godine dogodilo u Sjevernoj Karolini kad su demokrati procijenili da će Romney vjerojatno pobijediti i nakon toga zaustavili agresivnu predizbornu promidžbu, a novac preusmjerili na drugo mjesto.

U svjetlu činjenice da je Nixon vodio kampanju u svih 50, a Kennedy u čak 45 država, sve ovo izgleda pomalo čudno i apsurdno. Stoga će i ove godine američka izborna slagalica biti zaista zanimljiva.