Dok sam čekao komemoraciju na Bleiburškome polju, o čemu sam mislio
pisati, zaprepastio me tekst dopisnika Večernjeg lista iz Bruxellesa u
kojem iznosi zastrašujuće podatke. Od tragedije križnih putova, s kojom
se u nas još uvijek politikantski licitira, ona o kojoj piše kolega još
je strašnija jer je okrutnija, neprimjetnija, neprokazana i neosuđena.
Dok su komunističke vlasti svoj zločin tajile i branile represijom,
zločin o kojemu piše kolega svima nam je poznat, događa se svakodnevno
među nama, a kao da ne možemo učiniti ništa. Riječ je o izvještaju
naslovljenom "Razvoj obitelji u Europi u 2008." Zavoda za obiteljsku
politiku, što su ga na stol dobili zastupnici u Europskome parlamentu,
a u kojem se, među ostalim, iznose podaci o tome što je najveći izvor
smrtnosti u 2006. godini.
Prema tome izvještaju, sa 1,167.775 začete a nerođene djece to je
pobačaj. Pobačaj, dakle, nadmašuje i rak, i srčanu bolest i sve druge
bolesti. Dok se zgražamo nad svakim ubijenim, kako u Domovinskom ratu
tako i u ostalim ratovima kojima naša civilizirana Europa nikad nije
oskudijevala, podatak o toliko ubijene nevine djece kao da je samo
jedna od novinskih crtica koje pročitamo i mirno nastavimo raditi svoj
posao, piti kavu, zabavljati se nogometnim tricama... Podatak da je
gotovo svaka peta trudnoća, ili točnije 18,5 posto svih trudnoća u
Europi te 2006. godine završila pobačajem zaista je šokantan.
Mala je utjeha što se u odnosu na 1993. godinu broj pobačaja nešto
smanjio kad se znade da se u nekim zemljama, kao primjerice u
Španjolskoj, u posljednjih deset godina taj broj povećao za čak 99
posto. I podaci da se spomenute godine u odnosu na 1982. godinu rodilo
15 posto manje djece, kao i činjenica da se sve kasnije stupa u brak
(žene čak za kojih 8 godina, a muškarci za 3 godine kasnije) te da žene
prvi put rađaju u sve kasnijoj dobi (u prosjeku s nešto više od 29
godina), govori o tome da je naš kontinent zahvatio mentalitet protiv
života.
I dok se stopi ponovne obnove stanovništva (prema podacima iz EU za
očuvanje sadašnjeg broja stanovništva bilo bi nužno da svaka plodna
žena rodi prosječno 2,1 dijete) ponovno približavaju neke zemlje kao
Francuska sa 1,94, Irska sa 1,93, Švedska sa 1,85 i Ujedinjeno
Kraljevstvo sa 1,84, dotle je situacija u Hrvatskoj još uvijek
zabrinjavajuća i za 2005. godinu iznosi 1,52 djeteta po plodnoj ženi.
Nije nikakva utjeha što ima i lošijih (Slovačka 1,24, Poljska 1,27,
Rumunjska 1,31 i Njemačka 1,32). Nešto je trulo u ovom našem carstvu
standarda i užitaka. Posljedice jesu i bit će još katastrofalnije ako
se ne osvijestimo. Kršćani o tome ne smiju šutjeti.
Zastrašujuće istine
Gdje je danas Oliver Mlakar? Živi na selu, a radi i u 90. godini
Za sebe kaže kako nije klasičan penzioner jer nije 'zasjeo' uz televiziju i telenovele. Obavezno gleda Dnevnik i povremeno sportske prijenose, a projekte na kojima radi pomno bira.
Smrznute ptice padale su s neba, drveće je pucalo od mraza, a stotine tisuća ljudi je umrlo: Nitko ne zna zašto
Čak su i mediteranske luke poput Marseillea bile okovane ledom. Drveće je pucalo od mraza, a crkvena zvona su se lomila. Seljaci su pronalazili svoje kokoši smrznute na granama gdje su spavale
Hitnjaci se dirljivom porukom oprostili od kolegice Mirele: 'Mnogi danas žive zbog tebe'
Iako će biti teško nadomjestiti prazninu u srcima njezinih kolega, ostaje zahvalnost za svaki trenutak proveden s njom: "Zahvalni smo što smo bili dio tvog života, a tebi Mirela hvala što si bila dio nas!"
Je li ovakva ambalaža put prema čišćoj budućnosti?
U svijetu koji se suočava s rastućim izazovima klimatskih promjena, briga o okolišu postala je ne samo odgovornost nego i ključni imperativ za tvrtke.
Stakleni stropovi i ljepljivi podovi: kako nevidljive prepreke koče napredak žena
Metafore poput "staklenog stropa", "ljepljivog poda" i "potrgane prečke" već su dugo prisutne u jeziku kada se govori o rodnoj neravnopravnosti u poslovnim strukturama.