Zastupnik za endemsku skupinu!

U srijedu me iz Hrvatske nazvala prijateljica i pita slave li Amerikanci Praznik rada i spajaju li blagdane s vikendima kako bi otišli na odmor? Ona je već utorak iz Zagreba “pobjegla” u Zadar kako bi izbjegla gužvu sredinom tjedna kad krene invazija prema Dalmaciji, prva u nizu onih koje se zovu “spojeni vikendi”, a ima ih nekoliko do ljeta.

Nasmijala sam se, jer u Americi se, istina, obilježava 1. svibnja, ali radno, a nitko od mojih prijatelja, znanaca, kolega koji žive na Manhattanu još nijednom se nije pohvalio kako je “ukrao” dan iz radnog tjedna, spojio ga sa subotom  i iskoristio za odmor. Ustvari, nitko od njih nikad nije bio ni na redovitom godišnjem odmoru duže od dva tjedna. Ne zbog toga što nemaju na to pravo ili su bez ušteđevine za putovanja, nego iz vjerojatno mnogima u Hrvatskoj neshvatljivog razloga, a to je da se ne usuđuju napustiti radno mjesto u dužem razdoblju.

Novinarka iz New York Posta kaže da je nakon tri dana provedena na Bahamima spakirala kofere i vratila se u redakciju. Nije se znala opustiti, stalno je telefonirala i pitala kolege što se događa panično se bojeći da će se upravo u desetak dana za koliko je uplatila odmor u Arubi, u New Yorku dogoditi nešto značajno i veliko, poput terorističkog napada 11. rujna 2001. a da ona neće biti prisutna. Ima i onih koji misle da ih nitko ne može zamijeniti ako odu na odmor, a drugi se boje da će se u mjesec dana pojaviti ambiciozni kolega koji će zauzeti njihovu poziciju ili pokazati da može bolje.

Konkurencija obrazovanih, stručnih, mladih i spremnih žrtvovati sve pa i osobni život za karijeru sve je veća i poput tsunamija svake godine novi “genijalci” pristigli s Harvarda, Yallea, Princetona, Columbije i drugih vrhunskih fakulteta naviru i traže svoje mjesto pod suncem Wall Streeta i moćnih korporacija. I sad ti u takvom okruženju, kažu mi, osmisli kako spojiti srijedu sa četvrtkom, pa u petak tražiti bolovanje da bi imao pet dana odmora dok poslovi čekaju.
To je na Manhattanu rijetko viđena pojava i možda je u pravu moja prijateljica iz domovine koja mi tvrdi da oni u Hrvatskoj imaju “bolju kvalitetu života” a da smo mi robovi kapitalizma koji nam “grize emocije”.

Dobro, nećemo sada u detalje što za “naše” i “vaše” znači ta kvaliteta života! Možda bi u Hrvatskoj trebalo ostvariti ideju američkih predsjedničkih kandidata koji u borbi za glasače predlažu da u ljetnim mjesecima država smanji porez na gorivo kako bi građani mogli automobilom na odmor. Pripadnici američkoga srednjeg staleža, kao i hrvatskoga, najviše su pogođeni gospodarskom krizom, inflacijom, nezaposlenošću i padom životnog standarda. Američki zastupnici osnivali su sredinom tjedna na Capitol Hillu caucus ili kongresni odbor za “spašavanje srednjeg staleža”.

Uz 175 postojećih caucusa, među kojima je i hrvatski, ovaj je pobudio najveću znatiželju američke javnosti. Koliko će oni spasiti građansku srednju klasu pitanje je za ozbiljnu raspravu, ali inicijativa je originalna. Valjda bi se i u Hrvatskom saboru mogao pronaći prazni ured na čijim bi vratima stajalo “zastupnik koji pomaže u očuvanju autohtonosti i baštine srednjeg sloja hrvatskog društva”. Ima li te skupine u Hrvatskoj i koji bi je zastupnik mogao predvoditi – prosudite sami!