Zaveži vreću, ministre

Dođe seljak iz mlina i žestoko napadne ženu. Na njezino plačljivo pitanje što je taj put skrivila, bijesno odgovori: Ti, nesposobna ženo, vreća sa žitom koju su mi dala ujutro razvezala mi se dok sam išao u mlin sedam puta!

Tako je otprilike izgledao krajnje nepristojni i agresivni napad ministra Šukera na Vesnu Pusić u emisiji Otvoreno. U svojoj uobičajeno maniri nemilosrdne borbe za vodeću i jedinu riječ tijekom televizijskih emisija Šuker je još jednom okrivio Račanovu vladu za situaciju u kojoj se danas nalaze vladajući.

No ako je HDZ na vlasti toliko sposobniji od Račanove vlade, zašto više ne zaveže tu vreću? Mogli su to učiniti bezbroj puta do sada, ali nisu. Mogli su se pokazati sposobnima, ali nisu. Mogli su osigurati da se u Hrvatskoj živi bolje, ali nisu. Mogli su riješiti te famozne Čačićeve dugove, ali su umjesto toga napravili druge farbajući tunele i dižući cijenu kilometra ceste u nebeske visine kako bi se namirili svi koji su se usput nakvačili.

Mogli su počistiti te stotine žiroračuna koji su navodno ostali nakon Račana, ali još im se uvijek vuku neriješeni računi koje je na različite načine ispostavila njihova vlast do 2000. godine. Mogli su postati poštena i odgovorna vlast – sedam godina kontinuiteta je doista dovoljno za takvo što – ali su ih obilježile loše privatizacije, egzistencijalna nesigurnost građana i afere zbog kojih je i dio njihove vlade i njihovih najbližih partnera završio u zatvoru.

I sada kada je svima jasno koliko su nesposobni za iznalaženje rješenja, ne preostaje nego po staroj dobroj navadi tražiti krivca u nečemu što je bilo prije sedam godina.

Šuker ni trenutka nije posvetio tome što je on radio sedam godina, nije se prisjetio da je upravo on taj koji je tvrdio da kriza ne prijeti Hrvatskoj (22. listopada 2009.), a potom samo dva mjeseca poslije da se Hrvatska uspješno bori protiv krize (19. prosinca 2009.) i, još bolje, da je kriza bez znatnijeg utjecaja na financijski sektor (11. veljače).

On je taj koji je rekao da neće biti rebalansa proračuna (8. ožujka) i da mu ne treba MMF jer zna što će rezati (28.ožujka 2010.). On je taj koji svojim najvećim dometom smatra isplaćivanje plaća i mirovina kao da bilo tko zavređuje ostati na vlasti ako to ne radi.

On sjedi u Vladi koja je prvo tvrdila da je harač antirecesijska mjera, a onda se, samo nekoliko mjeseci poslije, pokazalo da je zapravo vrlo “recesijska mjera” jer je građane spustio još niže nego što su bili prije toga.

Njegova vlast sada najavljuje rebalans proračuna zbog 170 milijuna kuna, koliko je navodno potrebno za referendum, ne spominjući kako će uštedjeti milijarde kuna. Napad na Vesnu Pusić pokazao je koliko su tanki živci kod hadezeovaca i koliko ih je uzdrmalo sve što se proteklih tjedana događalo. Nema više načina da se bilo čime pokriju, a najmanje lijepljenjem krivnje na nekadašnju vlast.

Račan im nije podvukao crtu nakon 2000. godine, nije rekao što je sve zatekao, nije puno govorio o tome kako je bilo teško izvlačiti se iz nepovoljnih ugovora koji je HDZ sklapao jeftino trgujući, o pritiscima stranih diplomata koji su se u Hrvatskoj čak i ucjenama borili da sačuvaju interese svojih zemalja. Radio je svoje pogreške, oklijevao i balansirao, i zbog toga platio već na izborima 2003. godine. Nije uspio dobiti od građana kredit za ono što je želio, mislio ili planirao.

Platio je zbog onoga što nije učinio, zbog nezadovoljstva radi iznevjerenih očekivanja, zato što su ambicije naroda bile veće od onih koje je njegova vlada nudila. Račun mu je bio ispostavljen, nikoga nije zanimao kontekst u kojem je obnašao vlast, je li bio samo nesposoban ili mu je bilo i objektivno teško, i Račan ga je podmirio prelaskom u opoziciju.

I stoga bi Šuker svoju nervozu trebao početi bolje kontrolirati jer vlast se ne može održati ni silom ni uvredama. Ako narod misli da bi nakon svega bilo degutantno, da se poslužimo Šukerovim rječnikom, da HDZ ostane na vlasti, tu on neće moći ništa.