Završen rat u kojemu nema pobjednika

Sat vremena prije nego što se u utorak navečer američki predsjednik Barack Obama obratio naciji, ali i svjetskoj javnosti proglasivši kraj rata u Iraku, mi novinari e-poštom iz Bijele kuće dobili smo njegov osamnaestominutni govor i odmah zaključili da autori nisu bili previše inspirirani.

Predsjednik koji često ne može kontrolirati naglasak iz predgrađa južnog Chicaga savršenom je dikcijom pročitao kako je vojna operacija Iračka sloboda završena i poručio da se irački narod mora sam pobrinuti za sigurnost svoje zemlje. Jedina razlika između govora koji su primili novinari i onoga što je javnost čula bili su pridjevi koje je Obama sam dodavao želeći istaknuti snagu poruke vojnicima i veteranima te građanima, a zapravo svojim glasačima, obećavajući gospodarski preporod i nova radna mjesta.

Ispada da se objavom kraja rata u Iraku amnestira sve što je pretrpio američki narod zbog milijardi proračunskih izdataka za borbu protiv Al-Qa’ide, koja na žalost još nije pobijeđena. Kao da je za američku recesiju, nezapamćenu pljačku na Wall Streetu kriv rat u Iraku, a ne pohlepa američkih bankara i poslovnih ljudi. Televizijsko obraćanje naciji iz Ovalnoga ureda pravi je politički marketinški potez, uvjereni su analitičari jer dok predsjednik govori, mnogima su zanimljivije fotografije koje ga okružuju, a na kojima je sa suprugom na vjenčanju, pa na izletu, a tu su i dvije kćeri koje s ljubavlju grle oca.

Obiteljska idila koju neće nikada imati djeca 4400 američkih vojnika poginulih u Iraku i gotovo sto tisuća iračkih civila. Kad već objava rata nije pompozno objavljena uz rukovanje s pobjedničkom stranom i fotografije čestitanja, a to je zapravo nemoguće jer poraženih pa ni pobjednika zapravo nema te se proteklih sedam i pol godina američke vojne nazočnosti u Iraku ne može nazvati klasičnim ratovanjem kakvo je definirano u vojnim enciklopedijama, tada je iskorištena psihološka snaga Ovalnog ureda, najvažnije političke sobe na svijetu.

Bivši predsjednik George Bush, koji je u rat krenuo iz Ovalnog ureda, unilateralnom odlukom, uz netočne informacije o oružju za masovno uništavanje za koje su on i Colin Powell tvrdili da ga Sadam Husein posjeduje, objavio je dva mjeseca poslije invazije na Bagdad da je „Amerika pobijedila u ratu“. Na ratnoj retorici i falsificiranju informacija Bush je, prestrašivši Amerikance od novih terorističkih napada na zemlju poput onoga 11. rujna 2001. godine, dobio drugi mandat.

Barack Obama dobro je procijenio da nije „ratni predsjednik“ i da bi ga produljivanje vojnog angažmana Amerike u Iraku moglo uza sve druge kritike stajati gubitka novih četiri godine u Ovalnom uredu pa je osam tjedana prije parlamentarnih izbora u sredini mandata za Senat i Kongres odlučio zatvoriti tu stranicu američke povijesti i, kako je sam rekao, „otvoriti novu“, gospodarske obnove, koju čekaju milijuni nezaposlenih Amerikanaca kao i brojni koji žive na rubu egzistencije. To se uostalom i očekivalo od Obame koji je prošle godine dobio Nobelovu nagradu za mir. Stoga treba pozitivnim ocijeniti prestanak još jednog rata na svijetu unatoč tomu što će u Iraku još dugo biti krvavih događaja.