Zbog krize upitan biodizel

Kao gorivo iz obnovljivih izvora energije, biodizel je budućnost u pogonu motornih vozila. Još 2001. hrvatska je Vlada izradila projekt uvođenja biodizela kao ekološki prihvatljivijeg goriva koji do danas nije daleko dogurao.

Biodizel kao aditiv
Doduše, 2006. proizvodnju biodizela počela je tvornica Modibit u Ozlju, a nedugo nakon nje tvornica Vitrex u Virovitici. Ali obje danas proizvode samo približno 25.000 tona biodizela godišnje, što u ukupnoj godišnjoj potrošnji goriva u Hrvatskoj (oko dva milijuna tona) čini samo kap u moru. Po preporuci EU, do 2010. godine sve članice bi trebale imati 5,75 posto biodizela u ukupnoj potrošnji goriva, a do 2020..

Unija svojim članicama uvjetuje zamjenu čak 20% tradicionalnih goriva biodizelom i Hrvatska je načelno prihvatila te smjernice. Do 5 posto biodizela kao dodatak eurodizelu u EU nije potrebno ni označavati, nego se to tretira kao aditiv koji poboljšava mazivost goriva, a na automobilima nije potrebno raditi nikakve preinake ni ako se u eurodizel pomiješa 20% biodizela.

I veliki igrači su brzo namirisali mogućnost profita, a Ministarstvo poljoprivrede povećalo je poticaje proizvođačima uljane repice. Ideja je bila povezati plodne slavonske ravnice i moderna postrojenja za proizvodnju biodizela, ali od toga zasad nema ništa. Varaždinska tvrtka Biona pred dovršetkom je prilagodbe postrojenja bivše koprivničke tvornice Kvasac, u kojoj namjeravaju proizvoditi 100.000 tona biodizela godišnje.

Pogone su namjeravali pokrenuti već u travnju, ali spor postupka dobivanja potrebnih dozvola i financijska kriza odgodili su početak 8,5 milijuna eura vrijednog projekta.

– Tehnološki smo spremni i nadamo se početku proizvodnje do kraja godine. U Hrvatskoj se godišnje proizvede 18.000 tona uljarica, a samo za jestivo ulje ih je potrebno 50.000 tona. Osim što ih se ne proizvodi dovoljno, uljarice su u nas preskupe, pa ćemo sirovinu uvoziti – kaže tehnolog Bione Bojan Ribić.

Iz tvornica - tišina
Još potkraj 2006. u Vukovaru je položen kamen-temeljac za gradnju tvornice tvrtke Europa mil, kapaciteta 40.000 tona godišnje. Europa mil je lani prodan ruskom naftnom divu Lukoilu, a tvornica još nije počela raditi.

Prije godinu dana Bio-adria, tvrtka kći zagrebačke Ingre, potpisala je sporazum s Lučkom kapetanijom Slavonski Brod o gradnji 58 milijuna eura vrijedne tvornice na njihovu zemljištu, gdje će se godišnje proizvoditi 150.000 tona biodizela. Iako su dovršetak najavili za kraj prošle godine, to se nije dogodilo.

– nabaviti rabljeno jestivo ulje iz restorana (besplatno ili za 50 lipa po litri, koliko neki traže)

- profiltrirati ulje kroz dva sloja gaze i nakon toga običnom vodenom pumpom (250 kuna) usisati pročišćeno ulje te dodatno filtrirati kroz filtar od 20 mikrona (100 kuna) koji je spojen s pumpom

- ulje prokuhati kako bi se izbacila voda

Slijedi kemijski dio koji traži povećan oprez:

- pomiješati natrij hidroksid u metanol (pola sata miješati i dobiveno uliti u ulje zagrijano na 60 Celzijevih stupnjeva). Na 10 litara ulja potrebno je uliti 2 litre metanola i 35 grama natrij hidroksida

– sve zajedno miješati još sat vremena i uliti u bačvu te ostaviti da odstoji 12 sati

- ispustiti talog s dna bačve. Ostatak je čisti biodizel spreman za točenje u automobil


Računica za 1 litru:
- 1 litra jestivog rabljenog ulja - 0,5 kn

- 0,2 litre metanola - 3,2 kn

- natrij hidroksid - 0,06 kn

ukupno: 3,6 kn za litru biodizela


Osobno iskustvo:
Autor recepta kao jedini nusproizvod navodi miris friteze iz ispuha. Prije je vozio VW Jettu 1.6D, a sada na vlastiti biodizel vozi Vw Passat 1.9 TDI iz 2002. godine.