Falit će mi Ševa – rekao je Gajba i sve nas pokunjio. Znali smo i da je Vlada izrazila pa povukla sućut i to nam je bilo odvratno. Valjda im nije bio dostojan.
– Je l netko od vas poznavao Ševu? – Žnora nas je upitno pogledao. Odmahnuli smo.
– Samo s televizije – dometnuo je Gajba.
– Pa, kak onda možete prolijevati suze za nekim o kome zapravo nemate pojma – napinjao je Žnora.
– To si dobro rekao. Ljubav i mržnja u ovakvim su situacijama potpuno iracionalne. Recimo, prije 30 godina suze su se prolijevale za Titom, prije 10 za Tuđmanom, a kaj smo njih bolje poznavali? I što je najzanimljivije, za obojicom su plakali gotovo isti ljudi. Samo, u usporedbi sa Ševom i Tito i Tuđman mi izgledaju kao Miki Maus – odvalio sam. Žnora je samo podigao obrve.
– Izgledaju, kako? – zanimalo je Gajbu.
– Pa tako. I njih smo kao i Ševu poznavali samo preko medija. Ali postoji bitna razlika. Za Tita i Tuđmana, zbog pratećeg podaničkog uvlačenja i dobrovoljnog felacija u kojeg smo se bezuvjetno upuštali, više nismo znali jesu li ti ljudi stvarni i živi ili su, poput Mikija Mausa, izmišljeni, privid u kojeg vjerujemo jer moramo, jer nas zabavlja, jer je to pametno –
– A Ševa? – Gajba nije puštao.
– E, Ševa. Ševa je jednostavno ostao Ševa. Pazite, čitao sam o njemu dosta nevjerojatnih osvrta ovih dana. Kao umro je zabavljač iz Noćne more. Ševa niti u jednu emisiju nije došao s namjerom da nekoga zabavi. Taman posla, jer Ševa je imao svoj ponos. Tito i Tuđman nas zabavljaju i poslije smrti, Ševa to nije osjećao kao obavezu ni za života – mrmljao sam si u bradu.
– Bolji ti je od obojice? – pitao me Glava.
– Mislim da je bio bolji od većine. Kad ga je Malnar imenovao ministrom obrane, to je bilo jedno od najispravnijih promaknuća u povijesti –
– To je bila parodija – Žnora je više pitao nego tvrdio.
– Može se i tako doživjeti, samo reci mi, Žnora, na što tebe asocira riječ “ministar”?
– Mene na prevaru, laž, konvertitstvo, lopovluk, promašene projekte, podmetanja, uzimanje, otimanje, udvorništvo, borbu za pozicije, neopravdane ambicije. Hoćeš još? – mitraljirao sam.
– Što je poanta? – Žnora se meškoljio.
– Poanta je to da niti u jednoj od tih asocijacija, ma niti uz najveće napore ne možeš prepoznati Ševu.
– Kad nije bio pravi ministar – Žnora je hvatao čašu.
– A kojeg se ti pravog ministra obrane uopće možeš sjetiti? Ne znaš ni tko je to danas – Glava je namignuo.
– Ne zna to ni taj sam – Žnora je bio siguran.
– Pa kad je vojska u stečaju... – Gajba je potvrđivao.
– Ministar obrane koji drži svoj front ljudskosti, poštenja i nepopustljive ispravnosti. To je bio Ševa – nije me bilo briga za patetiku, jer sam vjerovao u to.
– Da malo ne pretjeruješ? Ševa je OK, ali ipak...Jer kaj; i poslije Ševe Ševa, ha? – Glava me potapšao po ramenu.
– Da, ali ševa u zdrav mozak.
Jadno, baš jadno!