Dok bivši premijer Ivo Sanader pred saborskim istražnim povjerenstvom svjedoči o negdašnjim makinacijama s Inom, u novinama se pojavljuje priča da je u Americi kupio dvije slike Pabla Picassa. Iz najnovije američke priče o Sanaderu, „ako je informacija o kupnji ovih dvaju djela točna“, doznaje se i da svaki Picasso vrijedi pet milijuna dolara! Istodobno se na internetskom portalu pojavila anketa s politički vrućim pitanjem:
“Hoće li Sanader biti uhapšen?” Nude se tri odgovora: “Hoće, prevelik je pritisak“, “Neće, čovjek je nevin” i “Neće, jer bi mogao povući vrh Vlade i HDZ-a”. Velika većina sudionika ankete misli da bivši premijer neće dospjeti u rešt jer bi za sobom mogao povući i druge iz vlasti. Malo sudionika misli da će ga se zbog pritiska i javnog očekivanja morati hapsiti, a najmanje sudionika ankete smatra da je Sanader nevin.
Internetska anketa s politički najvrućim i najprisutnijim pitanjem, i s ponuđenim odgovorima, vjerojatno dobro odražava i opće raspoloženje glede nekadašnjeg premijera i spram sadašnje vlasti, a i spram politike. Sanader je od misteriozna bijega s vlasti od nekoć moćna lovca postao lovina. Povratkom iz Amerike čak je više onemogućen i bježati, postao je glineni golub na političkoj streljani. Kao što je on, dok je imao vlast, mogao sve, sada, kad je više nema, drugi mu mogu činiti sve. Pa i poslije skupocjenih satova, otvoreno ga sumnjičiti za Hypo, “locirati” mu zagrebačku viletinu, “otkriti” da po Americi kupuje skupe slike.
Da je ostao na vlasti, možda bi se šutjelo i o Hypo banci, o vili i o Picassovim platnima. Vjerojatno bi sve bilo, što bi rekao Sanader, psi laju, karavane prolaze.
Što god pak, Ivo Sanader rekao o muljaži s Inom i oko nje, običnom čovjeku ostaje neshvatljivo kako je bilo moguće na tako glup, ili na tako pokvaren način, izgubiti najvredniju državnu firmu!? Je li se to dogodilo (i ) zato da bi skupina moćnih, no nezasitnih gramzljivaca, preuzela i prisvojila Podravku?
Poslije Sanaderova svjedočenja ta bi muljanja trebala biti jasnija. Iz toga bi moglo biti zornije i kako se nekoć vodila država i tko ju je vodio. Kako je pak vođena vidi se po ovome gdje je sada. Bilo bi logično da netko zbog toga i odgovara.
Afere koje su izbile na vidjelo mogle bi pokazati i tko su ti. Ne dogodi li se ništa ozbiljno ni dramatično ni poslije započetih istraga, onda je ova zemlja u demokratskom glibu i u moralnoj kaljuži. A za to – što se usvinjilo ovu zemlju, netko bi napokon morao odgovarati!
U Hrvatskoj je i previše onih koji su imali vlast i imaju sve. I još više onih koji nemaju ništa.
Da je netko u osvit hrvatske samostalnosti i nehotice izustio nešto o siromaštvu buduće države, da će i u njoj biti proletera, to bi sigurno bilo proglašeno vrhuncem cinizma.
No, eto, Hrvatska postaje zemlja proleterska! Vrhunac današnjeg besramnog cinizma bogatih, onih koji su se okoristili Hrvatskom, koji su je ujagmili kao plijen, jest kazati da je posrijedi tek zavist siromašnih, jer da je svaki proleter samo neuspio buržuj. Mnogo je stručnih i poštenih u ovoj zemlji pa se nisu obogatili. Biti stručan i sposoban, a ne biti u vlasti, i ne imati veze s vlašću, u Hrvatskoj nije jamstvo napredovanja. Ali ako je netko bio na vlasti, ili pri vlasti, a imao je manjak poštenja i odgovornosti, sigurno se obogatio. Nema tu razlike je li u ovoj ili u onoj stranci.
Ivo Sanader nije siromašan čovjek. Nisu siromasi ni oni koji su s njim sjedili u vlasti. Po onome što će u istragama jedni o drugima reći moći će se sagledati i kako je funkcionirala sanaderovska vlast.
On tvrdi da su svi sve znali, da dakle ni za Inu nema nevinih, onih koji ne snose odgovornost. Njegova poslovica – “Tko pod drugim jamu kopa...”, zvuči kao upozorenje. Ali sugerira i mogući odgovor na anketno pitanje.
sanader je iz centralnog komiteta. ne može se uhićivati centralne komitetlije. tko ne vjeruje nek pita mesića.