Zemlja Titove mladosti

Vješto su ga čuvali od brutalnosti pune istine i uspjeh nije izostao. Josip Broz je poživio 28 godina nakon svog fizičkog odlaska. I još će živjeti! Da to idolopoklonstvo nema refleksija na  našu svakidašnju jadikovku, da se ne radi o hipoteci na koju će se dizati novi krediti, čovjek bi odmahnuo rukom. No, kad se sjetimo koliko je nevine krvi palo u tom perverznom, u prvom redu, međunarodnom projektu koji sjajno sjeda na poslovičnu naivnost i prostodušnost običnog našeg svijeta, čovjek se hvata za glavu.

Jer i onaj jadnik što mu je rečeno na Bleiburgu neka samo preda oružje i Titovi vojnici će ga odmah pustiti kući, platio je glavom kao i naivni Bosanac što je 1992 u Sarajevu mislio ”pa neće, bolan, Titova vojska po narodu pucati”. Horde novinara i današnjih hrvatskih književnih velikana je narod uvjeravala  neka ostanu mirni u svojoj naivnosti. No, po njihovim tekstovima je špricala nevina krv koji dan kasnije jer - potom je poklano pola Bosne. Ni na kome, osim na Titu, ne leži odgovornost za JNA mitologiju, koja će deset godina nakon njegove smrti poklati desetke tisuća ljudi. Da nije bilo te lažne mimikrije na kojoj je počivala Jugoslavija, Bosna ne bi dvojila tko na koga puca kad se zapucalo!

Tito je istinu preživio u ovih 28 godina zahvaljujući  umreženom medijskom naporu na prostoru bivše Jugoslavije i posao je u tehničkom smislu sjajno odrađen. Kao ni u jednom drugom povijesnom slučaju mi 28 godina nakon smrti jednog lidera moramo priznati da doslovno niti o jednom segmentu njegova političkog života ne znamo punu istinu. O pretajnom brijunskom sastanku hrvatske vojske i predsjednika Tuđmana mi ne samo da imamo iscrpno tiskan stenogram, već imamo i DNK svakog cvrčka koji se čuje na snimljenoj vrpci! Kad se hoće, kako se može. Ali, punu istinu o Titu krije i hrvatska ljevica i međunarodni sponzori.

Omerta! Činjenica da 28 godina nakon njegove smrti nemamo detaljno istraženu modernu povijest ovih prostora krunski je dokaz intelektualne, i političke, povjesničarske i izdaje ukupne hrvatske društvene elite u širem smislu. Mi ne znamo ne samo punu istinu o Bleiburgu, već ni u tome kako je uspio neutralizirati Hebranga i potom nametnuti Radu Končara na čelo hrvatske komunističke partije. Mi nemamo istinsku povijesnu, društvenu, općeprihvaćenu osudu niti nad ubojstvom Hebranga, niti nad suđenjem Stepincu, niti - ako hoćete - nad činjenicom da je jednog Đilasa poslao na 14 godina robije. Mi nemamo društvene osude činjenice da je bio vrhovni zapovjednik države koja je kao lokalni mafijaš likvidirala na desetke hrvatskih političkih emigranata širom svijeta.

Mi nemamo povijesnu istinu o 1971. niti, javnu osudu svih jataka tog prevrata! Mi nemamo istinu o nesvrstanima: ne znamo ništa o zanimljivim tezama nekih britanskih povjesničara da su nesvrstani zamišljeni upravo na toj adresi. Kako je Britanija izgubila najviše kolonija nakon 1945. nastojala je da bar te kolonije odmah ne padnu u ruke SAD-u, pa su sami inicirali tezu da se sve te zemlje - bivše kolonije okupe na jednom mjestu da bi bile crta otpora i SAD-u i SSSR-u.

Kad niste više naše kolonije, nećete biti ničije. Budite nesvrstani! Pojma o tome nemamo. Ništa niti o tome ne znamo jer kad HTV radi emisiju o 1948. ne prikazuje zvjerstava Golog otoka kako bi to radio u slučaju drugih diktatora. Ne, on tu temu koristi za novo širenje demagogije i zapravo obrane Tita. Ništa, dakle, o Titu ne znamo ravno 28 godina nakon njegove smrti i ta činjenica se ima zahvaliti prekovremenom poslu medijske orjune koja cijeli projekt održava ravno 28 godina i da ih Tito vidi siguran sam da bi rekao: sretna je zemlja koja ima ovakvu mladost.