Zemlja zaražena pohlepom

Ne zamarajte se previše utrkom za novcem nego se pobrinite da zaradite “novac” ponuđen svima za ulazak u kraljevstvo nebesko. To nam je s nedavne mise u Zagrebu poručio državni tajnik Svete Stolice Tarcisio Bertone. Istina, ne može se reći da Bertone dolazi iz ubožnice i da je uvjerljiv u nuđenju kraljevstva nebeskog. Jer, vatikansko kraljevstvo zemaljsko ne oskudijeva ni novcem ni raskoši, a na skromnom varivu i na radničkim biciklima nije bogme ni hrvatsko svećenstvo. Pa ipak, Bertoneove su riječi u pravo vrijeme izrečene na pravom mjestu.

Ovih se dana pokazalo kako je novac kriv za kompromitaciju kojoj su izloženi deseci sveučilišnih profesora privedenih u akciji Indeks i, sa dr. Ivom Bancem na čelu, podosta negdašnjih nezavisnih saborskih zastupnika koji nemaju pokriće za trošenje povećih svota novca iz proračuna. Slučajevi i ne bi bili toliko zanimljivi da nije riječ o ljudima kojima bi po naravi posla i po imenu stečenom u javnosti ili u sredinama u kojima rade – moralnost trebala biti na prvom mjestu.

Ako je profesor podmitljiv, ako daje ocjene i studentu kojeg nije ni vidio, on niječe smisao i svrhu svekolikog obrazovanja, pa onda i svekolikog društvenog ustroja i društva uopće. Ako je tko, poput Banca, desetljećima gradio javni imidž na činjenici da je profesor na jednom od najpoznatijih svjetskih sveučilišta, Yaleu, i ako je s tim imidžem izabran za predsjednika HHO-a, udruge koja štiti ljudska prava, onda on s visova s kojih je došao ruši u ponor povjerenje zasluženo zahvaljujući tim visovima. 

Ali, što ćemo! Živimo u svijetu u kojem se značenje novca kao mjerila svega sve više radikalizira. Novčana vrijednost, odnosno zarada neke knjige, slike, filma, televizijskog voditelja ili televizijske serije, glumca, pjevača, nogometaša, košarkaša, hokejaša, menadžera, liječnika, kapitalista, novcem izražena vrijednost starina kao izvora turističkih prihoda, vrijednost bilo koje djelatnosti, novcem izražena cijena nekoga rata ili okupacije neke zemlje – potiskuje sve druge aspekte svijeta i čovjeka i danomice se bilježi po medijima. Više ne igraju dvije nogometne momčadi, nego  momčad koja vrijedi 150 milijuna eura protiv momčadi koja vrijedi 90 milijuna eura.

Domalo bi cijene igrača mogle biti ispisane na dresovima. Svjetski bogatuni i ne znaju čemu im služe stvari koje nabavljaju, ali znaju da se ne smiju poniziti niskom cijenom tih stvari. Po novcu dijete prepoznaje majku  i roditelji djecu. Novac rastavlja siromašnu rodbinu od imućne, prijatelja od prijatelja, ali sastavlja grabežljivce koje veže samo grabež. Novac je važniji od obitelji i domovine. Stotine menadžera i drugih plaćenika u Hrvatskoj danas u bankama i tvrtkama kojima su vlasnici stranci za dobar novac rade protiv interesa vlastite zemlje i sunarodnjaka, a za interes svojih gazda.

Suvremeni je grabež u ovoj zemlji počeo u najosjetljivijem vremenu, u ratu, i otada se do danas uloge nisu promijenile: puk je i sada na braniku zemlje (ako se još što uopće ima obraniti!), dok se pohlepni Hrvat kojemu je novac jedina domovina i dalje bogati udružen s vlašću koja mu zakonima i politikom ide naruku. Baudrillard i drugi znameniti mislioci znaju da je korupcija u današnjem svijetu pravilo, a ne iznimka, da se moćnici protiv nje ne mogu boriti jer su sami najkorumpiraniji. Stoga će i ubuduće u Hrvatskoj antikorupcijske hajke pogađati najnedužnije sredine, koje, na žalost, na mito također nisu imune.

Da je u njegovu dosegu, iduća bi meta USKOK-a zacijelo bila Crkva! Ali, na žalost, ni ona ne može moral u zemlji zaraženoj pohlepom okrenuti prema “novcu” ponuđenom svima za ulazak u kraljevstvo nebesko.