Žiga: Poštujem Bregovića, ali ja sviram autentičan etno

Može li se u današnje vrijeme turbofolka i jeftine zabave živjeti od izvođenja hrvatskih narodnih pjesama? Za pozitivan odgovor najzaslužniji je međimurski pjevač Mirko Švenda poznatiji kao Žiga Međimurski. Žiga doduše već godinama pjeva po Međimurju i izvan njega, no tek mu je šesta ploča snimljena za Croatiju Records 2006. “konkrETNO”, s izvrsnim odabirom međimurskih pjesama, omogućila veću pozornost izvan rodnoga kraja. I zlatnu nakladu od 10.000 prodanih primjeraka. Bez friziranja, tvrdi Žiga.

Čarobna formula za dobar diskografski posao ipak nije bio samo Žigin snažan glas nego i specifičan sastav instrumentalista, odreda mladih akademski obrazovanih glazbenika ili studenata glazbe koji se zovu bandisti. Dakako, nije tu riječ ni o kakvoj bandi ni o dosjetki na prezime zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, nego o tradicionalnom međimurskom nazivu za limene puhače koji su Međimurce ženili, veselili, ali i ispraćali na put s kojeg nema povratka.

Tko su bandisti
To je međimurska glazba za ženidbe i sprovode, dakle ista formula koju je od Roma svojedobno preuzeo i uspješno na njoj izgradio svjetsku karijeru Goran Bregović. Po istom je principu napisao i operu s kojom je obišao cijeli globus, pa i Zagreb, iskoristivši onako kako samo on to zna predložak iz Bizetove opere “Carmen”. A u Zagrebu su puhači posljednjih godina i inače vrlo popularni, i oni iz Srbije koji nastupaju sa svojim šefom Bobanom Markovićem (ili njegovim sinom) i oni iz Makedonije iz Kočana koji su redoviti gosti Tvornice ili Aquariusa. Može se slobodno reći da su balkanski limeni puhači, koji za razliku od Žige u svojim sastavima imaju saksofone i klarinete, bez problema “pokorili” hrvatsku urbanu publiku i hrvatske urbane klubove.

No, kada je prije malo što više od tri godine Mirko Švenda izišao na zagrebački Trg bana Jelačića, morao je probiti led jer publika izvan Međimurja nije navikla na ovakav način izvođenja omiljenih, ali ipak slabo poznatih međimurskih pjesama. Projekt su podosta ravnodušno dočekali i mediji.

– Na snimanje albuma s bandistima potaknula me prije svega “poplava” tamburice u Međimurju devedesetih godina. Kao mali pamtim samo bandiste koji su svirali na zabavama i svadbama te na sprovodima. Mene nije inspirirao Bregović, nego uspomena na djetinjstvo i uspomena na moje pokojne roditelje Tončija i Maru koji su se veselili uz bandiste, kao i velika većina ljudi u Međimurju. Ovo što radim autohtoni je, starinski, izvorno međimurski izričaj, jasno kad su posrijedi instrumenti. Međimurska pjesma najjaču emociju izaziva kad se izvodi a capella, dakle bez instrumenata, onako kako su se pjesme pjevale na čeharama, bratvama, ljuščenju kuruze. Dakle uz rad, kada se nije moglo nešto raditi i držati instrument u rukama – kaže Žiga.

Više prostora na HRT-u
Nakon uspješnog prvog albuma, ovih je dana Žiga također u Croatiji Recordsu objavio i drugi album s Bandistima, ali je pri tome osim međimurskih pjesama izveo i obrade zagorskih, podravskih, ličkih, čak i makedonskih popularnih pjesama kao što su “Ja sem Varaždinec”, “Podravino moja mila”, “Junak iz doline”, “Eleno, kerko Eleno”... Našla se tu i pjesma koju je uspjelo obradio i još izvodi Thompson, “Moj Ivane”.

– Do sada nisam bio baš zadovoljan odnosom medija prema ovoj vrsti glazbe, ali kad su posrijedi Žiga i Bandisti, HTV nas je odnedavna “skužil” i počinjemo dobivati sve više medijskog prostora kod njih – kaže Žiga koji je nastupio i poslije Olivera Dragojevića na dočeku Nove godine u Zagrebu. Razumljivo, jer je hrvatski etno u Žigi i Bandistima dobio sastav koji može izazvati plesni trans i kod publike koja ne obožava hrvatski etno, iako voli trendovski plesati na uspješnice sa svjetske world music scene.

Žiga čvrsto vjeruje u uspjeh novog albuma koji se zove “Cvetno protuletje”.

– Ovim etno izričajem očekujem i pomak izvan granica Hrvatske jer to međimurska pjesma i zaslužuje. Napokon rođeni Međimurec na pravom međimurskom dijalektu pjeva međimursku pjesmu, ističe.

Prije dvije godine i orkestar nacionalnog ansambla Lado dobio je svoje bandiste koji sviraju u novoj koreografiji Ivana Ivančana mlađeg “Med Murom i Dravom” u kojoj je autor glazbe Marijan Makar. Na nekim koncertima, primjerice u dvorani Lisinski ili u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, gosti Lada bili su i članovi Limene glazbe ZET-a kako bi dojam bio što spektakularniji i zvučniji. Lado je i na nagrađivanom CD-u s tetom Lizom ili Elizabetom Toplek, legendarnom međimurskom pjevačicom, u neke pjesme utkao i zvuk limenih puhača.