Zimske gume kupuju se najesen

Iako dnevni klimatski i temperaturni uvjeti još ne asociraju na zimu, situacija noću ili rano ujutro, kad su temperature bliske ništici, podsjećaju nas da bi zima mogla stići i ranije nego što očekujemo. Nisu rijetke godine kad je snijeg u kontinentalnim dijelovima zemlje pao već i u početku studenoga, pa je upravo kraj listopada pravo doba za nabavu ili barem za planiranje nabave zimskih guma.

Nabaviti zimske gume unaprijed također znači izbjeći duge redove koji se stvore kod vulkanizera kad padne prvi snijeg, jer većina tek onda shvati da njihovi automobili nemaju prikladnu gumenu “obuću”. Zimske gume ionako nisu samo za upotrebu po snijegu i ledu, nego i za niske temperature u suhim uvjetima, a kao granicu preporučljivosti zimskih guma proizvođači spominju temperaturu od 7 stupnjeva.

Naime, smjesa od koje su napravljene zimske gume prilagođena je niskim temperaturama, pri kojima ljetne gume gube elastičnost, odnosno stvrdnjavaju se i postaju neudobne, ali također postaju opasne za sigurnost. Osim smjese, druga je bitna razlika između zimske i ljetne gume u dezenu gazne površine, jer zimske gume karakterizira lamelirani uzorak, zbog kojeg je takva guma iskoristivija na mokrim, klizavim, zaleđenim i zasnježenim cestama.

Najprepoznatljiviji simbol zimskih guma nekad je bila oznaka M+S, ali ta se oznaka toliko često zloupotrebljavala da se sad može vjerovati samo simbolu snježne pahuljice. Taj je simbol prihvaćen kod svih najznačajnijih proizvođača zastupljenih u Europi, pa i nas.

Zbog toga se ne treba slijepo držati zakonske definicije, prema kojoj se zimskim gumama smatraju one s oznakom M+S i minimalnom dubinom profila 1,6 milimetara, jer oznaka M+S često je na gumama koje nisu zimske.

Kod nas zakonom nije propisano razdoblje obvezne upotrebe zimskih guma, kao kod Slovenaca od 15. studenoga do 15. ožujka, nego se moraju koristiti ako nastupe zimski uvjeti, a to znači snijeg i led na cestama. Budući da veći dio zime u nas nema snijega, mnogi vozači olako shvaćaju savjete o upotrebi zimskih guma, govoreći da im ne trebaju, ali budući da ljetne gume imaju jako oslabljena svojstva na niskim temperaturama, tako riskiraju svoju i tuđu sigurnost. A samo jedna prometna nesreća, izazvana klizanjem sa ceste ili neuspjelim kočenjem, stvori puno veće troškove od cijene četiri gume.

Na našem se tržištu nude proizvodi tridesetak proizvođača guma, od najcjenjenijih svjetskih brandova poput Goodyeara, Michelina, Bridgestonea, Continentala, Dunlopa i Pirellija, do jeftinijih marki, poput Baruma, Debice, Kormorana. Pojavljuju se i sumnjive kineske marke, ali njih bolje da zaobilazimo. Cijene ovise o dimenzijama koje su propisane za pojedina vozila, pa se za male aute komplet guma može nabaviti za manje od tisuću kuna, dok za skuplje ponekad treba dati i tisuću eura. Izvod iz cjenika samo je orijentacijski, jer prije nabave preporučljivo je točno provjeriti što pojedini trgovci i vulkanizeri imaju u cijeni gume. Neki posebno naplaćuju montažu i balansiranje, drugi ne, a razlika može biti i nekoliko stotina kuna. Isto tako, gotovo svi nude neku vrstu popusta, pa istaknute cijene nisu precizne.