Zločin se više ne isplati

Iako je jučer bio povijesni dan za hrvatsku “mitologiju” to baš i nije bilo odveć zamijetno u našim medijima. Za mafijaše, razbojnike, dilere, perače novca, reketare, švercere i kriminalce na visokim državnim, gradskim i lokalnim pozicijama nakon prekjučerašnje presude Županijskog suda u Zagrebu, iako nepravomoćne, izrečene bivšem šefu zagrebačke porezne ispostave Centar, više ništa nije kao što je nekoć bilo. Bez pretjerivanja, psihologija organiziranog kriminala u Hrvata stubokom se mijenja.

Dok su se dosad mnogi, čak i ako završe u zatvoru jer su bili uhvaćeni s rukama u pekmezu, mogli tješiti kako se zločin isplatio jer ih po izdržavanju kazne čeka plijen iz nedokazanih ili neotkrivenih slučajeva, od jučerašnje presude konačno se uistinu i u nas može reći: “Zločin se ne isplati!”. Ali, stvarno! Ne zbog toga što je optuženome izrečena kazna od četiri godine zatvora, niti zbog toga što mu je oduzeto mito, već stoga što je odlučeno da mu se oduzme 593.000 kuna za koje nije mogao dokazati da ih je zakonito stekao, a i njegovoj majci koja pak nije imala lucidnog objašnjenja otkud joj kao umirovljenoj bivšoj tekstilnoj radnici na računu tri milijuna kuna.

Bude li i pravomoćno potvrđena presuda, Zdravko Markač još bi nekako izdržao zatvorsku kaznu ali sa oduzimanjem 3,5 milijuna kuna njemu i majci uistinu se nije lako pomiriti. To boli više i od zatvorske kazne. Ta presuda kriminalce tjera na razmišljanje. Jer, primjerice, uzimajući ili dajući mito, sada mora voditi računa da to nije rizično samo za njega već i za njegovu ne samo užu već i širu obitelj. Gradonačelnici i načelnici općina morat će i te kako voditi računa da ne pogoduju svojim privatnim tvrtkama ili privatnoj djelatnosti članova svoje obitelji u kakvom natječaju, davanju, preuzimanju ili ugovaranju poslova. I oni mogu doći pod udar odredbe iz Kaznenog zakona o oduzimanju imovinske koristi koja je na snazi od konca prošle godine.

Više ne pomaže niti da se kriminalni plijen prenosi na suprugu, mamu, tatu, djecu, unučad, djeda ili baku, sve do trećeg stupnja srodstva (ujak-nećak) u pobočnoj liniji odnosno do drugog stupnja tazbinskog srodstva. Sve te osobe od konca prošle godine podliježu obvezi dokazivanja zakonitosti stečene imovine ukoliko je njihov član obitelji uhvaćen u kriminalu za koji je nadležan Uskok, te u slučaju ako nemaju objašnjenje mogu ostati bez imovine čije legalno podrijetlo ne mogu dokazati.
 
Upravo zbog toga bi sam Markač, a i njegova majka mogli ostati bez pozamašne svote novca. Nema nikakve dvojbe da će se do kraja kaznenog postupka u povodu žalbe, a i poslije sve do Ustavnog suda, ponajveća bitka voditi upravo zbog tog “sporednog” dijela presude. Za pretpostaviti je kako će se i Ustavnom sudu žaliti kako je riječ o izrazito nepravednom zakonskom rješenju koje ne vodi računa o ljudskim i imovinskim pravima okrivljenika i njegove rodbine. Postavljat će pitanje kako je moguće nekome samo zbog toga što je primjerice primio ili dao mito nekome na državnoj funkciji, ili je kazneno djelo počinio u sastavu grupe ili zločinačke organizacije, moguće oduzeti svu imovinu, a drugome tko je pljačkao samostalno ili tko uopće nije počinio nikakvo kazneno djelo, ali također ne može objasniti podrijetlo svoje imovine, ona mu se neće oduzeti.

U svakom slučaju, zbog psihološkog učinka prekjučerašnje presude, kriminalci – osobito oni organiziraniji – morat će proći ubrzani tečaj pravne zaštite kriminalne imovine jer fore kojima su se dosad služili više ne vrijede. Kad je pak o surovom organiziranom kriminalu riječ, baš zbog toga što im je najveća kazna otimanje imetka na kojem crpe svoju kriminalnu snagu, nema nikakve dvojbe da uskočkim policajcima, tužiteljima i sucima predstoje ozbiljna vremena. Sve ono što se dosad događalo bile su “igre”, a tek sad počinju se baviti ozbiljnim poslovima.