Zločinac nije pomoć Grčkoj

U planovima za Grčku, Irsku i Portugal ništa se neće promijeniti poslije nedjeljnih događaja u New Yorku, Europska komisija očekuje kontinuitet u odnosima s Međunarodnim monetarnim fondom. Nekoliko je puta tu rečenicu u ponedjeljak, na EK-ovu podnevnome brifingu, ponavljao glasnogovornik za gospodarska i monetarna pitanja Amadeu Altafaj Tardio.

Amadeu je jedan od rijetkih doista kompetentnih EK-ovih glasnogovornika. Pa ipak, ovaj put kao da nismo vjerovali vlastitim ušima. Jer Dominique Strauss-Kahn, MMF-ov predsjednik, u nedjelju je poslijepodne, umjesto do savezne kancelarke Angele Merkel u Berlinu, pa u ponedjeljak navečer i utorak u Bruxelles na sastanak ministara gospodarstva i novčarstva EU 27, prepraćen sucu u New Yorku pod optužbom za silovanje.

Strauss-Kahn ljevičar je titovske vrste: sklon luksuzu i mnogim ženama. No postaje li on doista nasilan kada ga neka žena odbije ili su njegovi politički protivnici iskoristili činjenicu što je u apartmanu u žurbi zaboravio mobitel da mu namjeste aferu, pokazat će istraga.

U EK-u tvrde da pitanje njegova nasljednika na čelu MMF-a “nije na dnevnome redu”. No moralo bi biti neovisno o nalazima istrage. Jer Strauss-Kahn trebao je biti najozbiljniji kandidat na francuskim predsjedničkim izborima 2012. Ako mu je netko smjestio, je li to sadašnji predsjednik Nicolas Sarkozy, kojega bi hametice potukao? Ili desničarska Nacionalna fronta, koja bi lakše privukla birače od ekonomski nekompetentnoga Sarkozyja nego od Strauss-Kahna, kojemu svi, pa i s desnice, priznaju da je vrhunski ekonomski stručnjak?

Kao takav je i došao na čelo MMF-a, organizacije koja je dosad uglavnom samo pazila da zemlje dužnice vode politiku jakoga stezanja remena koja će im omogućiti da na vrijeme vraćaju dugove. Pa makar pritom posve gospodarski i društveno propale.

Strauss-Kahn je neoliberalnu MMF-ovu politiku ipak donekle ublažio, priznajući zemljama dužnicama pravo na razvoj, pa makar zbog toga dugove malo sporije vraćale.

Upravo je o tome trebao u Berlinu razgovarati s Merkelovom, a u Bruxellesu s ministrima država članica, koji u ponedjeljak navečer raspravljaju o novome zajedničkome zajmu EU i MMF-a Grčkoj jer se pokazalo da joj postojeći već odobreni neće biti dovoljni za izvlačenje iz dugova te o smanjenju kamata, a produljenju roka otplate. A u utorak o odobrenju prvoga takva zajma Portugalu.

Grčku EK hvali jer je u godinu dana smanjila manjak državnoga proračuna čak sedam posto BDP-a, što bi i za mnogo bogatije zemlje koje nisu u dugovima bilo golemo postignuće. No dužnički ponor koji je ostavila prethodna Karamanlisova vlada nikako da se popuni; dapače, svako se malo otkrije da na dnu ima još neka dublja jama. Stoga se Papandreouova vlada nikako ne može vratiti na novčarska tržišta da prinos na njezine obveznice i dalje raste nebu pod oblake. Straus-Kahn imao je za to sluha, bi li netko drugi popustio i prepustio Grčku slobodnome padu?

Predsjednik Europskoga sveučilišnoga zavoda Josep Borrell, katalonski socijalist koji je kao predsjednik Europskoga parlamenta bio ostavio blijed dojam, ali koji je znatno bolji ekonomist nego političar, tvrdi da je upravo manjak političke volje krizu jedne zemlje pretvorio u krizu eura. Da su europski čelnici – nije imenom spomenuo A. Merkel, ali svi znamo da je riječ o njezinim predizbornim nećkanjima sad u ovoj, sad u onoj saveznoj zemlji – odmah pristali pomoći Grčkoj, ili da su poslušali njemačkoga ministra novčarstva Wolfganga Schäublea i prihvatili da ona bankrotira pa onda pomogli ugroženim bankama, opća bi se kriza izbjegla. Sada je za bankrot Grčke prekasno jer bi povukao u ponor euro. Strauss-Kahn kao znalac mogao bi pomoći. Kao zločinac, ne može.