Nedavno je Danica Ramljak, ravnateljica prestižnog Instituta Ruđer Bošković, iznijela alarmantne podatke o situaciji u kojoj se danas nalazi znanost u Hrvatskoj.
Po njoj, Hrvatska je u posljednjih nekoliko godina drastično smanjila ulaganje u znanost s oko prijašnjih 1,2 na 0,7 posto BDP-a, čime je pala gotovo na samo europsko dno. Slovenci, primjerice, ulažu 1,7 posto BDP-a u znanost, a Srbija je nedavno podigla značajna sredstva preko međunarodnih kredita da bi povećala ulaganja u znanost. Spomenula je i iskustva Finske koja ulaže 3,7 posto BDP-a ili Izraela s oko pet posto.
Zaključak je da zemlja mora prvenstveno sama uložiti u obrazovanje i znanost kako bi bila uspješna u pokretanju gospodarstva utemeljenog na znanju. EU fondovi su samo dodana vrijednost na vlastita ulaganja. Dala je i konkretne prijedloge kako popraviti situaciju, ali sve je to ostalo mrtvo slovo na papiru.
Jer, Vlada i premijerka papagajski ponavljaju da je kriza, da nema novca, da svi trebaju snositi teret krize, da se svima treba uzeti. Drugim riječima, nema vizije, pa se linearno “dere“ po svima kako bi se pokrpao državni proračun. Dok su svi zabavljeni sindikatima i referendumom, bez ikakvog odjeka u javnosti prolazi činjenica da na istraživačkim institutima i fakultetima prijete otkazi doktorima znanosti!
Do 31. svibnja ove godine na zagrebačkoj burzi bilo je prijavljeno deset nezaposlenih doktora znanosti, od toga samo jedan iz društvenih znanosti. U lipnju se dogodio presedan na jednom institutu, koji se nikad dosad nije dogodio. Do tog trenutka to je bilo nemoguće. Na cesti je, naime, ostala doktorica znanosti koja je bila jedan od onih “sretnika“ zvanih znanstveni novaci, koja je izvršila sve svoje obveze, izabrana je u znanstveno zvanje i kada ju je trebalo zaposliti po isteku postdoktorskoga ugovora, završila je na burzi!
Naime, nikome u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa uopće nije stalo do toga čime se ona bavi, koje je njezino područje, koliko je ono važno, koliko su u nju uložili, nego je jednostavno bačena na cestu zato što nema novca za njezino zapošljavanje! I takva ista sudbina sad je omča za vratom svim drugim njezinim kolegicama i kolegama koji su u istoj situaciji. U njih se uvukao strah i neizvjesnost jer se boje da će također završiti na cesti kad ispune sve svoje obveze iz radnog odnosa, odnosno kad doktoriraju!
Kojega li apsurda! Država je totalno zakazala! Godinama je novac poreznih obveznika ulagan u stvaranje visokoobrazovanih kadrova, pa se ti isti porezni obveznici – odnosno građani trebaju zapitati zašto se taj novac sada tako olako baca u vjetar? Država je otvarala mjesta za doktore znanosti, potencirala je njihovo zapošljavanje jer Hrvatskoj kronično nedostaje takav kadar, i sad ih se preko noći jednostavno odriče.
A još kad se spomene i višegodišnja inicijativa o povratku naših znanstvenika u zemlju, i zbog njih će netko kod kuće morati završiti na cesti. Jer za sve, očito, nema mjesta. Gdje će takav doktor znanosti, posebno iz društvenog smjera, dobiti posao na burzi?
Za sve druge poslove je prekvalificiran, naše velike tvrtke takve ljude baš i ne trebaju, što je također apsurd sam za sebe, a suludo je tražiti i očekivati od nekoga tko je godinama ulagao u sebe i na kraju došao do najvišeg akademskog stupnja da se sad orijentira na neki drugi posao. Logičnije je da potraži posao u inozemstvu!
Ogorčeni su i na Vilima Ribića koji se voli baviti visokom sindikalnom politikom, a ne mari baš za “male“ znanstvenike, pa se valja zapitati za koga se sindikalni vođe zapravo bore. Sjetimo se samo i populističke krilatice o zemlji znanja koju je stalno volio naglašavati bivši ministar Dragan Primorac. Pa kad se sve skupa zbroji, Hrvatska postaje zemlja neznanja!
... dozvolite još jedan ilustrativni podatak. Dok Švedska i njena sveučilišta sklapaju sporazume da se pojedini doktorati iz tehničkih znanosti stečeni na našem sveučilištu priznaju automatski i u Švedskoj jer oni cijene znanost i traže znanstvenike svim sredstvima, dotle ovaj naš blento od ministra dozvoljava nezaposlene znanstvenike. Katastrofa, nemam više što drugo za reći.