Žrtve, ali ne ovoj vladi

Rezanje troškova pritisnulo je i Europsku komisiju. Prvi se na udaru našao Eurobarometar, koji je ukinuo nacionalne izvještaje o ispitivanjima javnoga mnijenja, uključujući i onaj za Hrvatsku.

EK je tako protekloga tjedna objavio samo zbirni izvještaj ovogodišnjega proljetnoga Eurobarometrova istraživanja, iz čijih se tablica ipak mogu iščitati i nacionalna raspoloženja. Ona uglavnom govore o padu povjerenja u EU u svim zemljama osim u Danskoj i Mađarskoj, gdje je ono malo poraslo, te u trenutačno predsjedajućoj Belgiji, u kojoj je na jednakoj razini kao prije pola godine. Na Cipru, u Grčkoj, Italiji, Rumunjskoj i Španjolskoj – zemljama teško pogođenim krizom – ali i u bogatome Luksemburgu ono je dramatično palo, od 10 do čak 18 postotnih bodova! Prosječno, u EU povjerenje ima 42, a nema ga 47 posto Europljana.

U Hrvatskoj u EU vjeruje postojanih 34, a ne vjeruje mu 55 posto ispitanika.

Usprkos velikim riječima o traženju novoga, pravednijega društvenogospodarskoga modela, te zaklinjanju na društveno-tržišno gospodarstvo, EK se teško uspijeva odmaknuti od uvriježenih neoliberalnih rješenja, što vjerojatno utječe na rastuću razočaranost europskih građana. Europljani, naime, među počelima koja bi im najviše pojačala osjećaj bivanja europskim građanima na prvo mjesto stavljaju upravo ono društveno: europski sustav društvenih potpora (zdravstva, mirovina itd.) usklađen među zemljama članicama.

Za sve češće spominjan “demokratski manjak” EU – u prosjeku je samo 10 posto europskih građana proljetos reklo da EU za njih znači i demokraciju – krive su, međutim, zemlje članice koje imenovanja predsjednika EK i podjelu povjereničkih mandata radije i dalje dogovaraju iza zatvorenih vrata, umjesto da izbor “europske vlade” prepuste europskim građanima.

U domaću vladu povjerenje je, međutim, još manje – vjeruje joj prosječno samo 29 posto Europljana, a jedva 13 posto Hrvata. Naime, 78 posto Hrvata – a 74 posto Europljana – smatra da su njihovoj zemlji nužne dodatne preobrazbe kako bi se mogla suočiti s budućnošću. Da mjere za smanjenje državnoga duga i proračunskoga manjka treba hitno provesti smatra 77 posto Hrvata, a 74 posto Europljana, dok je 65 posto Hrvata – a 71 posto Europljana – za budući boljitak spremno i na žrtve. Samo što se Hrvati nisu spremni žrtvovati nesposobnoj vladi.

Većina europskih građana ipak smatra da je članstvo njihove zemlje u EU dobro, no ta je većina sada relativna, 49 posto, i četiri je postotna boda manja nego lanjske jeseni. Da je članstvo loše smatra ih 18 posto, tri boda više. Hrvati, s Letoncima, dijele drugo mjesto po euroskeptičnosti – samo nas 26 posto, dva boda više no lanjske jeseni, smatra da bi članstvo Hrvatske u EU bilo dobro, a 31 posto hrvatskih ispitanika, pet bodova manje, smatra da bi ono bilo loše. Najviše je Hrvata koji su prema članstvu u EU neutralni: 38 posto, tri boda više. Najeuroskeptičniji su građani najnovije kandidatske zemlje: samo ih 19 posto misli da bi članstvo Islanda u EU bilo dobro.

Dok su u Hrvatskoj građani znatno veći euroskeptici od eurooptimistične vlade, Slovačka je suprotan primjer: vlada u Bratislavi odbila je sudjelovati sa 800 milijuna eura jamstava u zajedničkome fondu za spašavanje Grčke, no čak 65 posto Slovaka ima povjerenje u EU, a domaćoj ih vladi vjeruje njih 38 posto.

Populistički odbacivši solidarnost s Grčkom, vladajući u Bratislavi – ali ne i slovački građani – zaboravili su da će Slovačka, upravo zahvaljujući solidarnosti ostalih zemalja članica, u ovome proračunskome sedmogodištu postati bogatija 11,6 milijarda eura iz ustrojnih, 10,2 milijarde iz kohezijskih te 1,5 milijarda eura iz Europskoga društvenoga fonda.