Župan želi biti i urednik

Baš sam pohvalila političare kako su shvatili da se s medijima ne komunicira povišenim tonom, ljutnjom, prijetnjama, ucjenama i pokudila različite tvrtke i njihove marketinške agencije koje se služe baš tim metodama, kad ovih dana čitam o neshvatljivim postupcima požeškog župana Zdravka Ronka.  

Požeški su se novinari, kad već nisu imali kamo, požalili javnosti da “župan, županijska i gradska uprava selektivno obavješćuju redakcije o događajima od javnog interesa...”, te da sve redakcije “...nemaju jednak tretman kada je u pitanju dostupnost informacijama, nego ih župan često naziva i vrši pritisak”. Sve mi je konkretnije objasnila Ljilja Marić, Večernjakova novinarka s bogatim iskustvom u hrvanju s požeškim moćnicima, koja je do prije stanovitog vremena protiv sebe imala tajkuna Vladu Zeca udruženog s bivšim županom Antom Bagarićem.

Dakle, na sjednice Poglavarstva pozivane su samo neke redakcije i samo neki novinari, dakako, naklonjeni županu. Odabir ide tako daleko da poziv za sjednicu Poglavarstva ne stiže na adresu redakcije, niti na ime novinara kojeg je redakcija odredila da prati taj sektor, nego na ime novinara za kojeg župan zna da će “dobro” izvijestiti. Ali, kako novinari uvijek sve doznaju, brzo su razotkrili županove metode i odlučili da na sjednice ne idu ni podobni novinari, znači, ne ide nitko. A posljedice? Neobaviješteni građani.

Ronko ne samo da bira novinare nego, tamo gdje može, i “uređuje” vijesti. Nedavno je u Pakracu održana svečanost na kojoj su bili i govorili mnogi političari, pa i ministrica Kosor, na primjer. Na Županijskom radiju Požegi emitirana je samo Ronkova izjava, ne zato što je on jedini nešto pametno rekao, nego zato što su Županija i Grad Požega vlasnici tog radija, a javna je tajna da župan tu vedri i oblači. Očito župan ni u vijestima ne trpi konkurenciju. Kada mu se, na primjer, u Večernjaku nešto ne sviđa, kaže Ljilja Marić, Ronko se hvata za telefon, govori kako je ljut na Večernji i kako razmišlja hoće li prekinuti komunikaciju s nama.
Mogu zamisliti kako se kolegica Marić dobro zabavlja kada čuje takvo što.

Ovaj mi primjer govori da sam prošlog tjedna trebala biti preciznija i naglasiti kako su političari na državnoj razini “dječji vrtić” u pokušajima utjecanja na medije u odnosu na gospodarstvo. Oni na nižim razinama još ništa nisu shvatili niti naučili. Svim predizbornim nervozama unatoč.