Prošloga tjedna igrala sam Baldur's Gate 3, najnoviju igru u poznatoj role playing franšizi na koju je, čini se, trenutačno navučeno pola igraćega svijeta (druga polovina gubi se u ogromnom svemiru Starfielda). Instalirajući ga na svoj PlayStation 5, priznajem, nisam očekivala previše – iako su mi prijatelji koji preferiraju PC već javljali da su izgubili dane i sate igrajući je, nikada nisam bila pretjerani fan Baldur's Gatea i mislila sam da će tako ostati.
Čitavu neprospavanu noć kasnije, a shvativši da se praktički nisam maknula iz uvodnog dijela priče, postala sam svjesna da nijedna od mojih predrasuda više nema smisla. Baldur's Gate 3 fenomenalno je detaljna, pametna, adiktivna igra koja svojom mehanikom odaje počast RPG-ovima s početka stoljeća, razgovore bazirajući na odabiru rečenica, a bitke na potezima, dok o uspjehu pojedinih radnji odlučuje bacanje kockice, u vjernom duhu tradicije Dungeons and Dragonsa na kojem je i bazirana.
Usprkos uvjerljivom, gotovo nostalgičnom retro osjećaju, Baldur's Gate istovremeno je izrazito moderan i dinamičan narativ, razgranat, jeziv, seksi i duhovit, a posvećenost detaljima vidljiva je već u uvodnom biranju lika, u kojem uz nekoliko ponuđenih, u potpunosti razvijenih likova s vlastitim pozadinskim pričama i jedinstvenim setovima vještina, možemo izgraditi i potpuno novog igrača birajući mu čak i oblik penisa ili vagine, o vidljivijim vanjskim i manje vidljivim unutarnjim obilježjima da i ne govorim.
Igra je smještena više od 120 godina nakon događaja u Baldur's Gate II: Shadows of Amn i nekoliko mjeseci nakon događaja u Baldur's Gate: Descent into Avernus, a započinje u trenutku kada se naš lik budi na organskom brodu s kojega mora pobjeći, istovremeno pokušavajući shvatiti zašto mu je u lubanju ubačen parazit koji kontrolira misli i boreći se s vlastitim demonima prošlosti (ovisno o tome kako ste ga u početku postavili, odnosno koga ste odabrali).
Ono što posebno cijenim kod Baldur's Gatea potpuna je beskompromisnost u izvedbi: belgijski Larian Studios koji stoji iza ovog nastavka ne slijedi komercijalne standarde koje su postavili japanski i američki studiji, ne zanimaju ih mikrotransakcije i drugi oblici financijskog cijeđenja igrača, a ono što dobivamo za uloženi novac itekako je dovoljno da se ne osjećamo prevareno.
Kao da ju je kreirao napušeni freak iz susjedina podruma, od samog početka igre susrećemo se s izrazito bizarnim bićima i suludim zapletima, od mozga s nogicama koji dječjim glasom preklinje da mu pomognemo do suputnika koji nam se otvoreno nabacuju (nedavno se ispostavilo da je pretjerana seksualna zainteresiranost dijela pratitelja zapravo greška u kodu, a ne nekontrolirana napaljenost developera!), a mi ne znamo hoće li se u idućem trenutku okrenuti protiv nas. Glavna narativna linija prilično je čvrsta iako održava iluziju mogućnosti naše kontrole, dok su sporedne misije fenomenalan začin itekako zanimljivoj priči uz koju ćemo evidentno prezimiti.
Baldur's Gate već je u prvim tjednima na Steamu prešao šest milijuna prodanih primjeraka, a dolaskom na PlayStation i velikim hypeom koji je u međuvremenu stvoren tu će brojku sigurno znatno premašiti. Iako datumi još nisu precizno određeni, Xbox verzija trebala bi se pojaviti u idućim mjesecima, dodatno gurajući statistike jednog od najneočekivanijih, a ipak i najlogičnijih igraćih hitova godine.
