Snažni Perzijanac i plavokosa djevojka iz Burgundije, koju je
našao sklupčanu, silovanu u panonskom blatu,
dojahaše na vrh planine.
Pogledom obuhvate spaljene i pougljenjele brežuljke. U dolini ispod
njih ljeskale se vode rijeke ili jezera ili mora? Blagovaše
pečene životinjice, zečeve, kune, fazane, pa se spuste dolje, kroz dim,
toplinu paljevine zgarišta.
Na obali rijeke podignu sojenice od trstike, pruća i blata, na rubu
budućeg slobodnog i kraljevskog grada Zagreba.
Legnu jedne tmurne, sparne noći. Rodi im se prvi sin. Sveukupno sedmero
– četiri sina i tri kćeri.
Burgunđanka oplemenila divlju vinovu lozu pa su pili trpko vino iz
kositrenih čaša rimskih legionara koje nađoše na
nekom grobnom mjestu.
Perzijanac se jezikom tijela porazgovori i sprijatelji s turpoljskim
šljivarima koji se hvalisahu listinama zahvalnosti koje im
darova kralj Bela IV. Perzijanca imenovaše Hourwathom i
bratom iz daleke pradomovine. Vješto je lovio divljač i
strelicama gađao šarane i smuđeve u rijeci. Nikad nisu bili
gladni ni žedni. Prolazili dani, mjeseci, godine. Rijeka ćudljivo
mijenjala korito i tok. Rukavci bujali u proljeće,
presušivali ljeti.
Upute se jednog dana gore, prema sjeveru, gdje na padinama planine
bijaše već sazidan grad opasan zidinama i kulama.
Stršali tornjevi crkvica, zvonila zvona i milostinju molili
sakati, unakaženi, prljavi bokci. Sirotinja ispod vedrog neba.
Prije ovih prizora preplivali potoke, vrbike, mulj i
šljunkovite sprudove pa tad ugledaše velebna
zdanja, muško i žensko u nikad viđenoj odjeći. Zveckale su
sablje, šepurili se vojnici, vjetar milovao perjanice na
njihovim visokim kapama. Pralje prale na potocima, u glibu izmeta i
štakora, prnje i bijele noge čvrstih gležnjeva i
širokih stopala. Bludnica raskrečenih bedara nudila pogled
duboko u svoje međunožje...
Popnu se kroz vinorodni brežuljak načičkan daščarama i
pokojom zidanicom. Ispred crkve šarenoga krova, na trgu,
upravo su nekom siromašku stavljali užarenu krunu na glavu.
Poslije saznadoše da mu je ime Gubec te da je podigao bunu
kmetova kojima je dojadila tlaka i izrabljivanje. Držao je plamene
huškačke govore protiv gospode i krvopija ispod jedne lipe,
u hladovini nezagađenog zagorskog zraka...
Potom se s morske obale vrati sin Zagrebienzius sa ženom i čoporom
djece. Perzijanac i Burgunđanka preminuše gotovo istodobno.
Sin ih umota u prostirač od šaša, konoplje i
lana, na malenoj krhkoj splavi gurne niz vodu ne pustivši ni
suze za roditeljima...
Vrijeme protjecalo.
Silnik, napasnik i seksualni manijak Francek Tahy de Urbis et Orbis
debelo je zloupotrebljavao prava prve bračne noći i bez odobrenja
crkvenih vlasti konzumirao djevice iz Hrvatskog zagorja. Njegovi
hajkači poput napujdanih pasa dovodili su poludjele, izbezumljene
djevice u Susedgrad odakle se pruža nezaboravan pogled na savsku
dolinu. Žrtve sladostrasnika bijahu djevice koje se nisu pravodobno
podale nekom od kmetova, Iveku ili Jožeku, te na taj način postale
slobodne od ius primae noctis...
Lov na vještice postao je svakodnevna razbibriga onanijom
sasušenih crkvenjaka. Prakticirao se danju i noću, prema
slobodnoj procjeni dušobrižnika, zlobih susjeda,
zakukuljenih isposnika željnih mirisa spaljenih stidnih brežuljaka.
Nije vrijedilo pravilo i zakon o lovostaju i zaštiti rijetke
i plemenite divljači i jedna od coprnica bijaše oklevetana i
optužena, stanovita Bara Majdak iz Donje Ilicze koju je cinkala
ljubomorna i nezasitna svekrva bacivši zakrvavljeno oko na
Barina čovjeka...
Zagreb je u to vrijeme bio na glasu kao otvoreni, slobodoljubiv
europski grad u kojem se veselo živi i pjeva na karminama. Dičio se
gostoljubivošću i diskrecijom. Zapisno je da je u jednom od
svratišta sa živom glazbom boravio i u njemu se kurvao jedan
od oficira-kavalira iz glasovite praške familije
Hašek.
Iz dana u dan rasla je brojnost žitelja grada Zagreba.
Trbuhom za kruhom, sve muškarci zlatnih ruku, naseljavale ga
pridošlice iz Monarhije: graditelji, zidari, klesari,
remenari, cipelari, opančari, urari, zelenaši, pustolovi i
prevaranti, slastičari, knjigoveže, čudaci i suknjolovci. Hrlili su sa
svih strana prepoznavši Croatiju kao zemlju perspektive i
sjajne budućnosti.
Društveni, kulturni i zabavni život mogao se prispodobiti s
raskoši i ponudom obližnjih srednjoeuropskih metropola,
premda je za njima zaostajao brojnošću mostova.
Nezaboravni bijahu pokladni dani, maškare i maskenbali, kad
je i veleposjednik, darežljivi pravoslavac g. Stanković poput bijednog
pokućarca iz Vlaške ulice puštao uzde svojoj
mašti i razbibrigi te ne mareći za sutrašnjicu
udarao brigu na veselje.
Nakon pokladnih obijesti broj novorođenčadi bi se udesetorostručio.
Premda je smrt svojom nabrušenom kosom hladnokrvno kosila
sve po spisku.
Vrhunac razuzdane sezone bijahu zabave u palači svijećama osvijetljenih
dvorana barunice Pataky-Sigismund koja bijaše na glasu kao
matrona s rekordno velikim, ispupčenim klitorisom. Točno u ponoć, pred
izabranim gostima, u oblaku istočnjačkih miomirsa, pojavljivala se u
tajnoj odaji, da znatiželjnicima bjelodano pokaže svoju izvanzemaljsku
nadarenost, klitoris nad klitorisima. Dakako, za taj doživljaj trebalo
je odriješiti kesu. Zveckali zlatnici, čuli se uzdasi duboko
iz spolovila zadahtalih sretnika. Pričalo se da je barunica za donje
rublje, gege, svilene čarape, steznike i podsuknje zbog spomenutog
klitorisa inkognito odlazila švelji i modistici Josephini
Vajsi u obližnji gradić Graz...
Najpozntiji zavodnici, avanturisti iz Mitteleurope bijahu
dobrodošli, maženi i paženi od plemkinja, aristokratkinja i
supruga bogatih trgovaca drvom, žitaricama, svinjama i svježom ribom s
Jadrana. Zagreb više ne bijaše predziđe
kršćanstva već slobodoumni grad za poduzetnike,
špekulante, lihvare, vizionare i čudake svake fele. Vrijedne
obrtničke ruke cijenile se puno. Novotarije iz cijelog svijeta bijahu
prigrljene bez trunke manje vrijednosti i odmah prilagođene zagrebačkim
prilikama. Iz neuglednih radionica, na sajmovima, nuđeni su predmeti za
široku dnevnu uporabu. Plin, konjski tramvaj, munjovod,
paromlin, gospodarska izložba, nagrade i diplome, mirogojske arkade.
Sin kaptolskog slastičara igra tenis a zlobnici šire glasine
da ima mali, malecki penis. Dora Krupićeva svakodnevno s
košaricom prekriži se i poklekne prolazeći kroz Kamenita
vrta...
Jednog dana automobilistički dealer i fantik Budicki zakurlbal svoj
samohod i krene uz prduckanje iz auspuha iz Gundulićeve u promotivnu
vožnju, kad... Ličanin Marko Grlić dotjerao stado ovaca kroz
Frankopansku i goni ih uz pomoć pasa ovčara gore uz Mesničku, na Gornji
grad.
Međutim, Budicki i njegova ganc nova makina nađe se u krdu ovca koje su
blejale, gurale, vrtložile uzrujane gradskom vrevom i neprirodnim
okolišom, daleko od rodne Like. Budicki smireno pripali lulu
duhana, pričeka da se razuzla prometno-ovčja zbrka.
Nije stoga čudo da su njegovi potomci polučivali sjajne rezultate na
reliju Pariz – Dakar...
Vremena se mijenjala. Požari, potresi, poplave, skok preko Save.
Znameniti vritnjak u Hrvatskom saboru. Što se može smatrati
početkom nogometa u Hrvatskoj.
Jedan od praprapraunuka Perzijanca i lijepe Burgunđanke bude prvi
opslužitelj topa s Griča, jedan prvi član JAZU, dok se pak treći
natjecao za gradonačelnika. I izvisio..
Punktum!
P. S. Priču posvećujem čitateljima Večernjeg lista i svima onima koji
su mi čestitali 70. rođendan.
PRIČA Nagradni natječaj
38. priča: Zvonimir Majdak: Apokrifna povijest Zagreba, kratka
import
25.01.2008.
u 16:20
u 16:20
