Televizija je ne samo sastavni dio našeg svakodnevnog života, već i njegov vrlo važan dio. Ispred tih šarenih ekrana provodimo puno vremena, a ponekad se čini da nam je ta čarobna kutija prijatelj koji nas može nasmijati i rastužiti, obavijestiti o novostima, ali i jednostavno biti uz nas kada smo osamljeni. No što se događa kada nam televizor previše priraste srcu i kada počne zamjenjivati stvarne ljude. Prema rezultatima ankete koju je proveo Ekran, upravo se ovako nešto događa među bračnim parovima. Većina njih izjavila je da im je uvijek ili ponekad televizija zanimljivija od njihova bračnog partnera. Ovaj podatak govori da će supružnici radije slobodno vrijeme provesti ispred ekrana nego da međusobno pričaju, a ovu praksu češće provode oni s dužim bračnim stažom.
Naravno, podaci se razlikuju s obzirom na bračni staž. Zanimljivo je da ni jedan mladi bračni par nije rekao da mu je TV zanimljiviji od partnera, a samo 30% njih smatra da ponekad u TV-u vide bolju zabavu nego u svom partneru. No oni koji su u bračnoj zajednici izdržali preko pet godina pa sve do 15 godina u velikom postotku, gotov 45%, smatraju da im je TV ipak zanimljiviji. Taj postotak bilježi mali pad kada je riječ o parovima koji životni prostor dijele od 15 do 30 godina. U to vrijeme valjda prolaze srednjovječnu krizu i svom partneru posvećuju malo više pažnje. No nakon toga očito dolazi do zasićenja između partnera jer čak 53% ljudi koji su u braku preko 30 godina smatra da im je televizor ako ne uvijek, onda bar ponekad zanimljiviji od televizora.
Znači li to da si partneri s vremenom dosade i prođe ih zanimanje jedno za drugo? Kako kaže psihologinja Mirjana Krizmanić ovaj je fenomen jako čest, osobito u moderno vrijeme. Ona smatra da ljudi s vremenom gube interes jedno za drugo, ali da su za to sami odgovorni jer ne rade dovoljno na poticanju međusobnih interesa. Kada bi parovi razmislili o svojoj vezi i poradili na njoj na način da zadrže interes, onda se ne bi okretali televiziji. No oni ne mogu zadržati interes jedno za drugo pa se okreću najprikladnijem sredstvu, a to je televizija. Kada gledaju televiziju, ne moraju se svađati, ne moraju uopće ni pričati, i čini se kao da problema nema kaže psihologinja Mirjana Krizmanić.
Profesor Damir Lukinac iz Bračnog savjetovališta koje djeluje u sklopu Centra za socijalnu skrb objasnio je u kojem se kontekstu spominju problemi između bračnih parova vezani uz televiziju. Njegovo iskustvo pokazalo je da žene često imaju prigovore na svoje supruge koji ne mogu odvojiti pogled od televizijskog ekrana. Mnogo mi je žena reklo da misle da je njihovom mužu daljinski upravljač najbolji prijatelj kaže profesor Lukinac. One u toj spravi vide jednu vrstu legalne ljubavnice. Možda to zvuči ekstravagantno, ali što zapravo radi ljubavnik ili ljubavnica u braku. On ili ona popunjavaju prazan prostor. Taj daljinski upravljač predmet je želje muškarca.
I njegova kolegica sociologinja Nevenka Veršić primijetila je da ženama smeta kada se muškarci prepuste televiziji, naročito gledanju sporta. Kada je na televiziji sport, muškarci se potpuno izgube. Znala sam čuti od svojih klijentica da misle kako bi proletjele po sobi da njihovi muževi ne bi prestali gledati sport kaže profesorica Veršić. Ekranova anketa pokazala je rezultate koji se slažu sa slučajevima na koje su naišli djelatnici Bračnog savjetovališta. Naime, trećina naših ispitanika izjavila je da se obavezno posvađa s partnerom oko emisije koju žele pogledati na televiziji. Samo se jedna trećina partnera slaže oko programa, a svi ostali sukobe oko programa rješavaju kupnjom drugog televizora. Bračna savjetnica profesorica Ana Kosovec smatra da supružnici ne razgovaraju dovoljno o svojim potrebama, a isto tako za sebe zahtijevaju poseban tretman.
Bitno je da bračni parovi vode računa o potrebama svog supružnika, da dopuštaju da ona ili on odaberu što žele gledati objašnjava profesorica Kosovec. Također da dozvole jedno drugom da prokomentiraju to što vide. Tolerancija je jako bitna. Ponekad bi i jedan i drugi trebali poraditi na svojoj toleranciji. Ako muž gleda sport, a ja perem suđe, onda će on raditi nešto dok ja gledam seriju s prijateljicom.
Razlog što se partneri ne slažu Mirjana Krizmanić vidi u odnosu njihovih roditelja i okoline prema njima. Najveći je problem u odgoju. Mladi ne dobivaju dovoljno informacija o tome kako se trebaju ponašati prema svom partneru. Ulaze u veze u kojima se ne znaju ponašati. Najlakše je ući u vezu, ali kada prođe neko vrijeme i kada treba pokazati malo odgovornosti, tada se javljaju problemi.
Također smatra da kupnja drugog televizora nikako nije rješenje za svađe među partnerima. Ne samo da se ne mogu dogovoriti oko programa koji će gledati na televiziji, već se maksimalno odvajaju. Odlaze u zasebne prostorije i posve sami, svaki na svom televizoru, gledaju program. Tu prestaje svaka komunikacija. Nema komentiranja viđenog, pa čak ni sitnih svađa, komunikacija je svedena na minimum napominje Mirjana Krizmanić. Nadalje objašnjava da je televizija savršeno sredstvo koje bračne parove može udaljiti od svakodnevnih problema.
Ljudi u televiziji vide jednu vrstu izlaza, bijega kaže Mirjana Krizmanić i dok je gledaju ne trebaju misliti o drugim stvarima. No kada takav način komunikacije, tj. nekomunikacije potraje onda se u braku pojavljuju problemi. Upravo iz ove perspektiva narušenih bračnih odnosa najbolje mogu govoriti djelatnici Bračnog savjetovališta.
Mi možemo govoriti samo iz perspektive narušenih odnosa jer ljudi koji dolaze kod nas već imaju problema kaže profesor Lukinac. Kada bi razmatrali dobar brak u kojem postoji televizor, onda bi se o njemu govorilo u sasvim drugom kontekstu. Televizor ne treba protjerati iz obitelji. On u jednom braku može biti prijatelj, a u drugom bijeg. Bitno je da ljudi kontroliraju televiziju, a ne da televizija kontrolira njih.
I njegovi kolege stali su u obranu televizije smatrajući da problem nije u televiziji, već u odnosu ljudi prema njoj. Ako postoji kriza u komunikaciji među partnerima onda će i gledanje televizije biti jedna prepreka. No ako parovi imaju dobro razvijenu komunikaciju i razumiju se međusobno, onda gledanje televizije može biti sasvim normalna stvar i neće biti problema kaže profesorica Veršić.
Ona pak, u televiziji pronalazi i sredstvo za poticanje komunikacije. Kao tehniku, domaću zadaću, neku aktivnost koju parovi moraju napraviti ja zadajem zadatke svojim klijentima, poput zajedničkog odlaska u kino, gostionicu, ali i zajedničko gledanje televizije. Ako se parovi posvete zajedničkom odabiru programa ili emisije, mogu ostvariti jednu pozitivnu komunikaciju. Tijekom te emisije mogu komentirati ono što su vidjeli, a nakon nje razgovarati o tome objašnjava Nevenka Veršić.
No gotovo polovica naših ispitanika smatra da samo jedan od njih ima posljednju riječ u odabiru TV programa. Večina njih smatra da upravo njihov partner donosi konačnu odluku o onome što će se gledati. Ovi podaci govore da supružnici najčešće rade upravo suprotno od onoga što im savjetuju stručnjaci. Umjesto tolerancije, misle samo na sebe i uvijek im se čini da je onaj drugi povlašten, a da se njima nanosi šteta. No kako nam je objasnila Ana Kosovec, u vezama nikada ne postoji samo jedan krivac, odgovornost za probleme uvijek se dijeli na oba partnera.
Problemi u vezama nastaju zbog oba partnera. Ako se žena tuži da muškarac samo gleda u televizor, također se treba zapitati zašto on to radi i zašto mu ona nije zanimljiva objašnjava savjetnica Ana Kosovec. Ljudi su izgubili osjećaj za neke prirodne stvari. Žene više ne znaju biti žene, a muškarci ne znaju biti muškarci. Najlakše je krivnju prebaciti na drugoga. Ono što mi pokušavamo u Bračnom savjetovalištu jest vratiti realan pogled partnera na vezu. No iako naše istraživanje pokazuje da partneri u brakovima kratkog staža rjeđe televiziju smatraju zanimljivijom od partnera, profesor Lukinac smatra da su te stvari jednake bez obzira na to koliko brak dugo traje.
Susretao sam se s primjerima gdje osim muškaraca s dugim bračnim stažom i mladi parovi na medenom mjeseca imaju problema s gledanjem televizije. I mladi muškarci puno vremena provode pred televizijom. I za njih je daljinski upravljač više od igračke, s njim pokušavaju ostvariti komunikaciju s vanjskim svijetom govori profesor Lukinac. On dodaje da u današnje vrijeme televizor muškarcu daje savršen alibi i ispriku pred suprugom.
S televizorom muškarac pokušava zamijeniti i ljubavnicu i gostionicu. I prije televizije bilo je muškaraca koji nisu mogli komunicirati kao muž i žena, i tada bi muškarci vrijeme provodili u gostionici. I danas muškarci odlaze u gostionice, ali udobnije im je ostati ispred televizora. Tako imaju opravdanje i kažu supruzi : "Ja sam ti doma, što hoćeš?" No suprugama to također smeta jer gledajući televiziju muškarac ne obraća pažnju na nju, ne razgovara, a i ako razgovara onda to ne čini s velikom pažnjom jer cijelo vrijeme prebacuje programe i gleda u televizor. Iako je uvriježeno mišljenje da žene puno vremena provode gledajući sapunice, profesor Lukinac i njegovi kolege dosad se nisu susreli s tim problemom.
Moram priznati da nisam dosad imao još ni jedan slučaj da mi se muškarac požalio da mu žena stalno sjedi pred televizijom. Očito televizija muškarcima ima neko posebno značenje zaključuje Damir Lukinac.
No bez obzira na televiziju, u braku se moraju poštovati neke osnovne odrednice. Kako kaže Ana Kosovec televizija je samo jedan mali dio njihovih života.
Brakovi uspijevaju ako supružnici razumiju zajedničke potrebe i zajedničke interese. Također je važno da te potrebe znaju i zadovoljiti, a na kraju bitno je da se poštuju za kraj objašnjava profesorica Kosovec.
