Hrvatski LNG terminal tijekom sljedećih 25 godina plinom će opskrbljivati Katar, objavio je prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, ustvrdivši kako je najvažniji dio posla obavljen. Ipak, u toj računici nedostaje jedan naizgled trivijalni podatak – tko će katarski plin kupovati?
A naći kupca za plin u Europi trenutačno je znatno teže nego naći prodavača – što je i razlog zašto su velike europske energetske kompanije poput E.On-a, Totala i OMV-a privremeno odustale od projekta u Omišlju. Nekoć je za realizaciju LNG terminala bilo ključno sklopiti dugoročne ugovore o nabavi.
Danas je važnije imati dugoročnog kupca. Bez njega je gradnja terminala velik rizik na koji će se rijetko koji financijer odlučiti. Hrvatska kupca nema, a dok ga ne pronađe LNG terminal bit će samo projekt i ništa više.
Bravo gospodine Biočina. U par rečenica ste raspršili i rasvijetlili sve Čačićeve lijepe priče o velikom poslu i dugoročno isplativim investicijama. Imati ukapljeni plin na raspolaganju u svako doba je prekrasna stvar, je time izbjegavate ucjenjivanje u zimskim mjesecima, ali nitko ne kaže koliko je takav plin u startu skuplji od onog ruskog ili domaćeg iz plinovoda. Naposlijetku, LNG terminal u Omišlju bi mogao biti jedan u nizu hrvatskih Obrovaca.