Svakim danom po jedna korupcijska priča ruši bar jednu katnicu političkog sna koji se zove hrvatska država, svaki dan flomasterom križamo bar po jednog starog lidera, u isto vrijeme svaki dan netko pretrčava na drugu stranu i taj broj prebjega sve je impresivniji. HDZ je stvorio hrvatsku državu, HDZ je upropastio hrvatsku državu – nema kraće istine današnje hrvatske drame.
Vidjet ćemo može li Jadranka Kosor napraviti čudo. U cijeloj drami prodaja glazbenog antikviteta koji se zove Tereza Kesovija strateški je nevažna, ali nema sumnje da se dio našeg sna raspršio i trenutkom kad je Tereza Kesovija, koja se klela Bogu i narodu da to nikad neće napraviti, ipak za stanovitu svotu eura pristala zapjevati Srbiji: “Prijatelji stari gdje ste?” I ona je dio elite koja je stvarala hrvatsku državu jer su i njene konavoske suze ugrađene u Tuđmanove temelje, a sad i ona bagerom ruši dostojanstvo i ponos malom čovjeku koji je vjerovao u njen prognanički prkos.
Problem je uvijek isti: da u Srbiji ima katarze, ništa drugo osim prisnog pomirenja i ne bi došlo u obzir. No, dok srpski predsjednik Oluju zove zločinom prvog reda, dok srpska vlast uhićuje branitelje poput Purde, dok nitko nije tražeći oprost kleknuo pred dubrovačkim zidinama, mi smo od pomirenja i od Terezina usklika miljama daleko. Ona diže tlak zato što je sama od sebe napravila Tuđmanova prvoborca, jer je tvrdila nikad više u Beograd, jer je sama od sebe crtala moralnu heroinu i davala zavjet s kojim će na Mirogoj. A onda za jednu bolju fakturu dolazi na noge ushićenim Srbima! No, blatu po kojem se valjamo nema kraja pa je sada najavljen i dolazak Cece Ražnatović u Zagreb. Zapravo, zašto ne? Ako je Bajaga omiljen po Hrvatskoj bez obzira na to što je Martiću u Kninu pjevao doslovno noć uoči Oluje, što nikad ne piše ni na jednom plakatu, ako jedan Stanimirović može biti ministar u Vladi, a Savo Štrbac gost na HTV-u, čemu se još čudimo? Unatoč toj istini, ipak je zastrašujuće djelovao intervju koji je Oslobođenju dao hrvatski veleposlanik u BiH Staničić koji objašnjavajući prioritete hrvatske države u BiH ističe: “Prioritet broj jedan, možda će to čudno izgledati, nije položaj hrvatskog naroda. To jest prioritet, ali nije broj jedan. Naš prioritet je BiH – stabilna i funkcionalna.”
U njemu Jergović među ostalim objašnjava da se “od tzv. velikih istorijskih ličnosti u mojim knjigama pojavljuje samo jedna, i to kao epizoda. To je Draža Mihailović u ‘Dvorima od oraha’...” Jergović ističe: “O Draži sam mogao pisati jer sam razumio njegove motive. Naravno, to ne znači da o njemu mislim ni pozitivno ni negativno. Jednostavno, on je trodimenzionalna ličnost koja je imala svoju tragiku i motive i biografiju, sve ono što Milošević i Tuđman nisu imali.” Za njega je Milošević doduše pokretač ratova, ali među ostalim “bizarni polubankar, polupolitičar...” Tuđman je “svojim ljudskim i intelektualnim formatom bio sitna i bijedna, napuhana kancelarijska hulja...”
Dakle, Visković ne laže, Jergović razumije motive Draže Mihailovića, on o njemu ne misli ni pozitivno ni negativno, jednostavno, to je za njega pomalo komplicirana, ali inspirativna, višedimenzionalna osoba! Sramota je za hrvatsku intelektualnu scenu da je Visković ostao sam u tučnjavi iz koje je Jergović pobjegao po starijeg brata da ovaj okupi ostatak soroševsko-feralovskih medijskih štemera što će za prvog mraka u kakvom haustoru navaliti lancima i bokserima na glasnika istine.
Hrvatski narod spava,tko će ga probuditi?!