Nakon što je frapirao naciju izjavom da je između njega i Tadića niknulo takvo prijateljstvo da on pouzdano zna da ga Tadić nikad neće iznevjeriti, četiri i pol milijuna Hrvata je s nestrpljenjem očekivalo ozbiljnu, da ne velim, državničku reakciju jer je Tadić u tom rekordno nastalom prijateljstvu isto tako rekordno i njemu i svima nama – pljunuo u lice! Tezom da je naš najsvetiji blagdan ništa drugo nego zločin koji se ne smije zaboraviti! Darko Milinović tvrdi da takva izjava zaustavlja razvoj dobrosusjedskih odnosa, ovakva izjava može neutralizirati dobre strane sastanka s Josipovićem, tvrdi srpski komentator Vasić, ali od Josipovića ni riječi.
Naravno da nema istu težinu ta srpska mantra izrečena ove ili svih drugih godina, jer je još jučer tom istom liku koji Oluju proglašava zločinom pjevao i svirao usred Beograda upravo Josipović! Nema medija koji će pitati Ninu Badrić, Urbana ili Sretena Mokrovića, nakon što su dali društveni alibi jednom prijateljstvu koje to, kako se moglo pretpostaviti, dakako nije, što dakle oni misle o Tadićevoj izjavi? Što uopće misle o sebi nakon svega? Oni su bili kulturni veleposlanici Hrvatske u toj nevjerojatnoj misiji! Točno je da od Tadića i Beograda nismo čuli nikada ništa drugo na tu temu, ali odgovornosti Pantovčaka nakon onog red carpet susreta u Beogradu je nemjerljiva. Jer kad je onako hazarderski otišao u Beograd povevši sa sobom kulturnu elitu, Josipović je morao računati na tu srpsku pljusku. Odgovorna država koja je pristala na ono beogradsko poniženje kad mu je od svog otetog kulturnog blaga vratilo jednu jedinu srpsku ikonu, pa je još u nastavku te originalne hrvatske naive Hrvatska ovog ljeta platila i ljetovanje obitelji Tadić na Brijunima, upravo je dužna od Tadićeve pljuske napraviti diplomatski incident.
S Josipovićem čovjek danas ima samo jednu dilemu: ne razumije li taj čovjek stvarno da su ga Srbi već do sada toliko izigrali i ismijali da se ona prava velikosrpska beogradska čaršija drži za trbuh da od smijanja ne dobiju bruh? Jer takvo to iz Zagreba nisu dobili od 1918.! Naime, što smo mi dobili onom karavanom? Srbija koja ni pedlja ne odustaje od svojih ciljeva samo ih bolje maskira, dobila je toliko željenu predstavu dobrog europskog domaćina koji je eto i prema Hrvatima gostoljubiv. Tako nešto očajnički trebaju već godinama! Predstavu o europskom Beogradu u kojem se Tadiću velikosrpstvo tobože gadi! Umjesto da mi koji uvijek prvi plaćamo ceh srpskim fiksacijama, svijet upozoravamo o čemu se tu radi, mi prvi skrivamo pod tepih njihovo pravo lice! Šutimo, umjesto da alarmiramo svijet da drže pod okupacijom vukovarske ade! Srbi su pozdravili Josipovićevu ekskurziju po BiH i njegove isprike jer se time medijski umanjuje srpska agresija po BiH. Za Beograd dar s neba! Obećali su svašta,vratili su nam jednu srpsku ikonu tako da srpska desnica razumije da se ne treba bojati jer da drže sve konce u rukama.Što smo mi dobili? Članovi komisije za nestale koji su u kontekstu susreta dvaju čelnika predali niz dokumenta srpskim kolegama ističu da su iznimno razočarani držanjem srpskih kolega jer od tada od njih nisu dobili baš ništa. Bilježimo i gospodarske neuspjehe beogradskog koncerta jer je INA upravo ostala bez 167 svojih crpki širom Srbije. Postavlja se logično pitanje da li sve te relacije Josipović doista ne razumije pa griješi zato što ne zna ili Josipović kristalno jasno razumije što radi, pa pomaže skidanju srpske agresorske stigme kako bi se napravio najvažniji korak prema sutrašnjoj jugosferi? Dok su taj pojam izmislili britanski mediji producirajući interes svoje državne politike, naši mediji vješto izbjegavaju teme koje bi bile pedagoški korisne.
Anketa da li bi stvorili državu i bez Tuđmana danas je deplasirana, ali anketa o tome možete li zamisliti Račana i vladu s Vesnom Pusić na mjestu ministrice vanjskih poslova kako donose odluku o napadu na “krajinu” i možete li zamisliti Milanovićevu vladu u kojoj sjedi Kajin, Vesna Pusić i Furio Radin kako jednoglasno traže od glavnog stožera da iz sve snage napadne “krajinu”? Teško, zar ne? No, takvih anketa naravno nema kao što godinama nema reakcije na držanje srpske zajednice u ovim danima slave i ponosa. Mimo je svake pameti da predstavnici hrvatskih Srba koji još i sjede u Vladi uporno ignoriraju i proslavu Oluje i ne komemoriraju tragediju Vukovara. Zamislite bilo koju hrvatsku vlast koja odbija obilježiti dan antifašističke borbe ili ne želi ići u Jasenovac zato što ima rezerve zbog žrtava Bleiburga i Križnog puta?
Imam grceve u stomaku kad vidim ova bjeloglavca na slici.