Dok barel nafte nezaustavljivo juri prema cijeni od 200 dolara, nakon
čega bi se, tvrdi jedna newyorška vidovnjakinja, trebao dogoditi smak
svijeta, sve više Amerikanaca kupuje bicikle kojima odlaze na posao.
Koristi će od toga biti mnogostruke, poručuju liječnici i Busheva
administracija u koju građani upiru prstom zbog skupog goriva. Prvo,
mnogi će smršavjeti vozeći bicikl, postati zdraviji, smanjit će se
zagađivanje zraka te uštedjeti dolari za godišnji odmor.
Tako govore republikanci koji bi McCaina postavili u Ovalni ured pa da
bogate teksaške obitelji postanu još bogatije u trgovini naftom, a
demokrati uzvraćaju još banalnije, najavljujući susrete i s “crnim
vragom” poput predsjednika Irana, samo da glasači opet uživaju u
jeftinom bezinu, nekada zaštitnom znaku demokratske i bogate Amerike.
Više nitko ne govori da je rat u Iraku započet zbog nafte, jer je
jeftinu Amerikancima iz te zemlje nisu doveli kao ni pravovaljane
dokaze o Sadamovu oružju za masovno uništavanje. U New Yorku je znatno
porasla gužva u podzemnoj željeznici, jer i oni koji su donedavno
bahato izbjegavali taj populistički gradski prijevoz, sada kupuju
mjesečne pokaze da bi uštedjeli na skupom benzinu.
Kako je krenulo možda uvedu i staru jugoslavensku metodu s parnim i
neparnim danima. Teško je Amerikancu prihvatiti činjenicu da mora
kupovati skupu naftu, da mu životni standard određuje dobra volja
saudijskih šeika koji u zlatnim dvorima primaju predsjednika Busha i
mrtvi hladni kažu mu da nema sezonskog sniženja na bušotinama te da
nisu raspoloženi po neizdržljivim pustinjskim vrućinama povećati
proizvodnju nafte da bi republikanci smirili glasače.
Na primjedbu američkih lidera da će uložiti milijarde dolara u
pronalaženje alternativnih energija te će izgubiti najvećeg uvoznika,
Saudijska Arabija se diplomatski smije.
Nitko se više ne boji Amerike! Ni dolar nije moćan kao nekada,
sramežljivo se, u lisnicama europskih turista koji su preplavili New
York, skriva uz jaki euro. Na Manhattanu turisti su postali jedini
pravi kupci, oni koji troše bez straha i sa strašću. Statistike
potvrđuju da luksuzne trgovine na Petoj aveniji i poznate robne kuće
već mjesecima žive isključivo od utrška koji ostavljaju Talijanke,
Francuskinje, Britanke kao i Hrvatice.
Amerikanke u strahu od još veće gospodarske krize štede, boje se
potrošiti na krpice, a Europljanke u čiju skupinu spadaju i Hrvatice,
iako ih muževi još nisu uveli u punopravno članstvo EU, ne žele ljeto
dočekati bez obnove garderobe.
Postalo je nemogućom misijom prošetati od 60. ulice i Madison Avenije
do Union Squera a da ne čujete barem jednom kako netko razgovara na
hrvatskom jeziku. U rukama obavezno hrpa vrećica s logotipom poznatih
trgovina i robnih marki. New York kao da je Hrvatima postao nekadašnji
Trst!
Vjerojatno još bolje mjesto za šoping, jer na carini u zračnoj luci
Pleso sigurno ne provjeravaju koliko ste traperica kupili “turistički
obilazeći” Manhattan. New York se hrvatskim turistima nudi na sniženje,
isplata aranžmana na nekoliko mjesečnih rata, hoteli dopuštaju i
unošenje vlastite hrane u sobe pa se više ne čude paštetama i
mesnim doručcima iz Hrvatske.
Zar to nije najbolje gospodarsko povezivanje dviju prijateljskih
zemalja čiji se lideri međusobno srdačno posjećuju? I mi u Hrvatskoj
imamo kao i Amerikanci skup benzin, građani ga sve teže kupuju, naša je
naftna kompanija sve bogatija kao i teksaške, strani turisti na Jadran
dolaze sa zalihama nacionalne hrane i piva. I tko je ono rekao da
Hrvatska jednog dana ne može biti kao Amerika?
POGLED S MANHATTANA
