Da im stotinu, pa i 150 stručnjaka, mahom programera, ovoga trena pokuca na vrata, sve bi ih zaposlili. I pitali bi ih znaju li još koga pouzdanoga i voljnoga zasukati rukave. Zarađivali bi, spomenimo, prosječno 8000 do 8500 kuna na mjesec. Osječke IT tvrtke, njih 32 okupljene u platformu Osijek Software City (OSC), vape za vrsnim informatičarima.
– Bojim se da ih možemo usisati koliko god ih ima. Većina ovih tvrtki ima trajno otvorene natječaje za posao – započinje Denis Sušac iz tvrtke Mono. Informatičke firme, dodaje, nemaju strojeve, sve što imaju su ljudi. Kada su se okupljali prije četiri godine i useljavali u Poduzetnički inkubator Bios, pokupili su, slikovit je, sve koji su još lutali uokolo.
Osječki model obrazovanja
No u gradu u kojem je 18.000 studenata na nepunih 100.000 stanovnika nedostatak kvalitetnih radnika ne bi, stava su ovi poduzetnici, smio biti problem. Upravo prema Sveučilištu pružaju ruku i traže da im “proizvode kadrove s čvršćim temeljima”.
– Fakulteti nisu fokusirani na programere, za kojima je najveća potražnja jer ih se dosta iselilo iz Osijeka, a brojne su se tvrtke, paralelno, doselile u naš grad. Inženjeri elektrotehnike, primjerice, uče i jaku struju, a nama to ne treba – objašnjava Bela Ikotić, tajnik OSC-a. Iako ih Sveučilište podržava, zbog zakonskih okvira te krute hijerarhije i politike ne mogu lako mijenjati obrazovne programe. Pokušavaju, stoga, zajedno sa Sveučilištem osmisliti novi studij – računalne znanosti, a bio bi prvi takav u zemlji.
– Pregovaramo ozbiljno i na visokoj razini pa se nadamo da će se Osijek i u obrazovnom smislu nadregionalno izdignuti. Želimo stvoriti osječki model obrazovanja, ne možemo čekati kurikularne promjene, završit ćemo svi u mirovini – govore naši sugovornici. Dok čekaju, ne sjede prekriženih ruku. Kroz neformalne programe obrazuju svoje kolege, po dva-tri sata na tjedan.
– Pokušavamo popuniti rupe u znanju, ali vrata su otvorena i studentima i nezaposlenima, samo trebaju doći i slušati pa koliko razumiju, razumiju – opisuju.
Bez bubanja do znanja
Uvidjeli su ubrzo kako je i to nedovoljno pa su se spustili u srednje, zatim i u osnovne škole. Na satu kodiranja volonteri učenike pokušavaju zainteresirati za programiranje.
– Kroz 20 razina djeca uče programiranje korak po korak. Pokušavamo im ga približiti kroz robote, igrice. Teorija je dosadna, njih zanima kako će nešto zalemiti, spojiti i isprogramirati da to šljaka – poručuje Ikotić.
– Srednja škola vrijeme je kad se zapali ta iskra, a nama nije krajnji cilj odlaziti predavati programiranje svim učenicima, nego izdvojiti najsposobnije dečke i cure, nabaviti im opremu, raditi s njima i neprestano ih filati. Radimo, svjesni smo, gerilski, no nužno je upaliti im lampicu i potom graditi na tome – nadovezuje se Sušac.
Prve ih je, 2014. godine, slušalo 1500 đaka u 83 škole, a prošloga prosinca više od 7500 u 182 škole. No nisu očekivali da će se morati boriti i s drugim problemom – trendom odlaska iz grada, pa i zemlje.
– Dosta nam dobrih maturanata odlazi na studij u Zagreb. Treba otići i vidjeti kako je vani, ali i vratiti se. Iako smo u Osijeku, radimo za cijeli svijet – poručuju.
>> Informatičari: Svi su nam se čudili što se vraćamo iz inozemstva i otvaramo tvrtku u Osijeku
>> Osijek Software City: Zaposlili 20 ljudi, pa otvorili ‘školu’ biznisa
bilo bi u redu kada bi se javili ti zaposlenici sa "8000"kn, nek prepricaju svoje dogodovstine. Natjecaji su stalno? otvoreni, onda tu nesto ne stima, kak bi rekla bozica pravde....nije bas tako