Duško Ilijević je dizajner vozila koji stoji iza brenda SentiMental, čiji su motorizirani bicikli prepoznatljiva retrodizajna u kombinaciji s modernom tehnologijom privukli pažnju entuzijasta u mnogim državama. Od proizvodnje na balkonu stana na 12. katu u zagrebačkoj Dubravi 39-godišnji Daruvarac sa zagrebačkom adresom došao je do vlastite radionice, a prije dva i pol mjeseca s partnerima pokrenuo je i tvrtku Experiment, koja započinje proizvodnju istoimenog električnog mopeda, Ilijevićeva prvog serijskog vozila nakon niza personaliziranih “custom” bicikala. Svestrani Ilijević je i waldorfski odgojitelj i pedagog, donedavno je bio odgojitelj u vrtiću – što unatoč brojnim obvezama namjerava opet raditi, a bavi se i glazbom, oldtajmerima, izradom igračaka... Osoba je, kaže, koja će prvo sve probati prije nego što će reći da ne može.
Kad ste prvi put shvatili da vas zanima izrada stvari?
Takve stvari čovjek jednostavno počne raditi u najranijoj životnoj dobi, kad kao dijete ima priliku probati razne stvari i kad okolina na njega utječe tako da bude poželjno da proba ono što ga zanima. Svejedno je li to crtanje, sadnja vrta ili rad rukama – djecu treba odgajati da rade rukama i tako shvate da svojom voljom i aktivnošću mogu nešto kreirati. Imao sam sreću da imam odlične roditelje i obitelj koja je podržavala da čeprkam po drvetu, rezbarim i gulim grane, da rastavljam autiće, izvadim im motor i izradim avion... To je sve dovelo do toga da sada radim mopede i bicikle s benzinskim i elektromotorima. Radim i drvene igračke, studentima na waldorfskom studiju predajem obradu drveta tradicionalnim alatima... Treba dopustiti mladoj osobi da shvati da se do nekog predmeta ne dolazi isključivo odlaskom u trgovinu i kupnjom, nego joj treba dokazati da ruke rade. Ono što srce poželi i glava zamisli, ruke mogu napraviti.
Pogledajte video razgovora s Duškom Ilijevićem:
Kako je počela priča s biciklima?
Dosta dugo sam u oldtajmerima, svima nam je lijepo vidjeti takve aute na cesti. Ono što izaziva emociju kod svih promatrača, odraslih ili djece, nešto je što nas povezuje s prethodnim vremenima kada su stvari bile rađene za ljude, a ne za potrošnju, kada proizvodi nisu izazivali emociju koja će vas vezati za određeni brend. Vođen tim razmišljanjem, prije svega sam htio imati unikatan motocikl, ali onda sam shvatio da platežna moć u ovom dijelu Europe nije baš velika i da si to što želim teško mogu priuštiti. I onda počnete raditi stvari koje su vam lijepe, a u mom slučaju to je bila prerada jednog Feltova kruzera u motorizirani bicikl. Jedna stvar vodi prema drugoj, dođu kupci, stvar se preko društvenih mreža relativno brzo proširila i u biti sam nesvjesno kreirao nišu za svoj proizvod na razini Europe. Nitko nije radio takve stvari 2008. ili 2009. Nesvjesno je nastao brend SentiMental, nazvan tako baš zato što evocira ta neka stara dizajnerska vremena, i stvari su nakon toga krenule.
Još se bavite oldtajmerima?
Imam spačeka i nekoliko IMV-ovih kombija koji zbog obilnog posla jednostavno ne dolaze na red koliko bih htio.
Što mislite da je kupce privuklo vašim vozilima?
To je više pitanje za njih, ja mogu reći ono što me motivira kao autora – da ljudima dam priliku da se istaknu u gomili. Je li to odudaranje od ljudi koji se na Jarunu voze na manje-više sličnim montićima, ili je riječ o starijim klijentima koji pričaju o ranim danima svog bavljenja motociklima, amaterskim ili profesionalnim utrkama u bivšoj državi, gdje dizajn naših stvari podsjeća na nešto što je takva osoba imala priliku vidjeti, recimo, kod svog djeda. A mi imamo i mogućnost da tehnički unaprijedimo taj proizvod.
Koja je razlika između motoriziranog bicikla i mopeda?
Motorizirani bicikl je bicikl koji ima ugrađen biciklistički motor, zakonski gledano ne može prelaziti 25 km/h i mora i dalje imati pedale. Osnovni pogon je čovjek, a ne stroj. Mopedi su vozila koja nemaju nužno pedale i koja kao primarni pogon imaju benzinski ili elektromotor koji ne smije biti jači od 4 kW, a brzina ne smije biti veća od 45 km/h. I naravno, mora biti homologirani proizvod i registriran.
Experiment je baš moped?
Da, Experiment će spadati u kategoriju L1e, trebat će ga odvesti na tehnički i dobiti malu tablicu. Njegova krajnja brzina je elektronički ograničena na 45 km/h, ima motor od 4 kW, hidraulične kočnice, 50 km dometa s osnovnim baterijskim paketom, a punjenje traje oko pet sati. Težina je oko 45 kg. Prodaja će globalno počečti na proljeće, a bit će ga moguće kupiti online.
Kakve su cijene vaših proizvoda i o čemu ovise?
Cijene variraju od projekta od projekta. Početna cijena je oko 3000-3500 kuna. Sterling je oko 11.000 kuna, a Experiment će tržišno vjerojatno biti oko 4500 eura, što je oko 35.000 kuna. Dobra je stvar da su neki klijenti dobili subvencije za kupnju električnih vozila od Agencije za energetsku učinkovitost pa će, koliko god za našeg kupca taj iznos bio relativno velik, biti puno pristupačniji široj publici. Po našim trenutačnim informacijama, bit će opcija da se vrati oko 40 posto novca iz fonda.
Cijena prije svega ovisi o klijentu. Kad se rade tzv. custom, to jest potpuno personalizirani proizvodi, vrlo je bitno da klijent bude realan u svojim željama i mogućnostima. Zato se prije izrade dogovaramo o tome što određena osoba želi i treba i po tome sastavljamo okvirne troškovnike jer klijenti trebaju dobiti maksimalno od onoga što žele. Vrlo se često događa da klijenti uzmu osnovnu opciju i onda nastavljamo suradnju idućih godina. Znači, sad sam uzeo ovakvo sjedalo, ali sam shvatio da mi ne odgovara, da želim nešto drugo... Uvijek postoji nešto što može biti bolje.
Kako kupci reagiraju na cijenu?
Svjesni su, pogotovo kad govorimo o toj personaliziranoj opciji, da je to jako puno sati rada koji prethode samom proizvodu. U odnosu na 2008. kad sam počeo, danas ljudi gledaju puno normalnije na ručni rad. Prije su mislili – radi sve ručno jer nema novca da kupi nešto gotovo, a globalni trend upravo je suprotan i na cijeni su unikati odnosno ono što se radi rukama. Ima ljudi koji ostaju zatečeni cijenom, ali s druge strane nama kao proizvođačima računica ne bi valjala kad bismo išli na niže cijene. Nećete otići ni u salon Aston Martina i žaliti se na cijenu jer je veća od nekakvog proizvoda koji je po definiciji također automobil, ali puno manje klase, statusa i povijesti. Svaka roba ima svog kupca, naši klijenti znaju otprilike što mogu očekivati, ali svim klijentima ćemo maksimalno izići u susret da budu zadovoljni za svoj novac. Imali smo ne jedan slučaj da su klijenti dogovorili proizvod i cijenu, rekli da će uštedjeti za polog i onda tempiramo po njihovu navođenju: imat ćete ostatak novca za toliko vremena. O.K., za toliko vremena će proizvod biti gotov.
Iz kojih sve država dolaze kupci?
Otprilike 30 do 50 posto stvari ide van, najčešće u zemlje EU, a najdalje smo poslali naš proizvod u Singapur. Brend je globalno poznat, imamo grupu ljudi koja nas prati, vrlo često se to vidi u komentarima i pri dijeljenju postova. Jako puno ljudi prati nas iz Južne Koreje i Japana, što mi je odlično jer to nisam uopće očekivao. Iz Južne Amerike također, najčešće iz Brazila i Čilea, zatim iz Kalifornije, Floride i grada New Yorka... U Europi je najviše reakcija iz Poljske, Nizozemske, Danske, Njemačke, Francuske i Italije. I iz susjednih zemalja. Dobar dio klijenata je i iz Hrvatske, što mi je drago. Ima situacija da se, na zahtjev klijenta, sjeda u auto i ide isporučiti proizvod jer kroz taj proces klijent želi i upoznati čovjeka koji stoji iza svega toga. Vrlo je šarolika ta ekipa koju srećem. Sad već ima nekakvih najava da bi naš model Sterling mogao ići u proizvodnju s elektropogonom i vrlo će vjerojatno biti u ponudi određenih boutique hotela, što na našoj obali, a moguće i na sjeveru Europe.
Imate li slavne kupce?
Imam, Tony Cetinski nam je bio klijent, Ivan Šarić, dosta ljudi s glazbene scene... Mnogi od njih, pogotovo osobe iz javnog života, radije žele ostati anonimni jer je njihov proizvod za njihovo privatno slobodno vrijeme.
Kako su susjedi reagirali kada ste radili na balkonu?
Za divno čudo, nije bilo reakcija. Bilo bi reakcija kad bih nešto nosio kroz zgradu dolje jer zgrada ima lift do 11. kata, a ja sam na dvanaestom, pa kada radim nešto što ima 50 kg, nosim to dolje i zvoni po stepenicama, pa bude pogleda. No, susjedi znaju da imam sklonost prema neobičnim hobijima pa reagiraju s podrškom, možda čak, usudit ću se reći, malo i s ponosom, kao: “To je čovjek koji radi te stvari tu kod nas i znamo se”. Drago mi je da su takvi i da su mi podrška.
Sjećate li se svog prvog bicikla?
Bicikl na kojem sam prvi put vozio bez pomoćnih kotača bio je mali, plavi, s ogromnim gumama. Malo kasnije bio je Rogov BMX koji je bio apsolutni favorit, žuti s plavim gumama. Manje-više su to bili takvi bicikli koje smo imali kao klinci – Pony, bemić ili nekakva specijalka.
Izrađujete i igračke?
Da, drvene igračke. To je, doduše, usporilo, zbog tog našeg poimanja da ručno rađene stvari trebaju biti jeftine. Za izradu jednostavnijih drvenih autića treba mi po dva dana, takav nekakav autić kod mene košta između 50 i 70 kuna, a znalo je biti komentara da je u Offertissimi jeftinije. Ali ako moram objašnjavati razliku, onda sve to gubi smisao. Najčešće to radim za meni poznate klince u obitelji ili djecu prijatelja.
Prestali ste raditi kao odgojitelj u vrtiću?
Da. Neću se maknuti potpuno iz odgoja, ostat ću raditi u drugoj opciji jer je to jednostavno dio mene, osjećam to kao poziv, a ne posao. Ali je došao trenutak da se ipak malo jači fokus stavi na proizvodnju SentiMentala i Experimenta. Trenutačno će to biti glavni fokus, a ovo drugo će biti realizirano u drukčijoj formi, ali ću i dalje raditi kao odgojitelj – ne u gradskom vrtiću, nego privatno, po waldorfskoj pedagogiji, što ću pokrenuti s kolegicom. To je također jedan od izazova kojem se baš veselim.
Bavite se i glazbom?
Počeo sam u srednjoj školi kao gitarist u bendovima, pa je preraslo u frontmena kad sam bio u Zagrebu. Bio sam i studijski glazbenik, gitarist i vokalist. Onda sam nastavio kao zborski pjevač, nekoliko godina bio sam prvi tenor u Akademskom zboru Ivan Goran Kovačić. Nažalost, to sada, kao i oldtajmeri, čeka dok ne budem imao više vremena. Stvarati umjetnost u tom aspektu je također jako zadovoljavajuće i ispunjavajuće.
Brzopotezna pitanja:
Dva ili četiri kotača?
Trenutačno dva.
Vino ili pivo?
Pivo.
Kino ili kazalište?
Kazalište.
Europa ili Amerika?
Europa.
Rock ili elektronika?
Rock.