U vrijeme kad osmišljavamo kakvu ćemo zakusku pripremiti za obitelj i prijatelje, važno je prisjetiti se da blagdanska večera može biti i održiva, bez kompromisa u tradiciji i bogatstvu okusa, priopćili su iz WWF-a (svjetske organizacije za zaštitu prirode) Adria. Na Badnjak se tradicionalno jedu riblja jela, no pri odabiru je, upozoravaju, važno je paziti na održivost ribe koja se priprema. Mora i oceani su pod velikim pritiskom i poželjno je napraviti značajan zaokret u našim životnim navikama želimo li izbjeći neželjene posljedice.
Zagrijavanje oceana i klimatske promjene uzrokuju drastične promjene i u našem Jadranskom moru, omogućujući širenje termofilnih vrsta iz Crvenog mora te pojavu invazivnih vrsta koje ugrožavaju prirodnu ravnotežu i gospodarstvo. Morski predatori poput morskih pasa gube bitku s ljudskim pritiscima, dok ribarstvo trpi zbog smanjenja resursa, a prosječna potrošnja ribe danas je dvostruko veća nego prije 50 godina, kažu iz WWF-a.
– Kako bismo očuvali morske resurse, birajmo lokalno ulovljene i održive proizvode uz pažnju na certifikate koji jamče odgovornost i održivost. Promišljenim odabirom hrane možemo smanjiti ekološki otisak i pridonijeti očuvanju bogatstva mora za buduće generacije – kaže Hrvoje Čeprnja, stručnjak za ribarstvo u WWF-Adriji.
Tradicionalno, blagdanski stol zamišljamo uz bakalar. Prema legendi, prvi poznati kontakt s bakalarom u Hrvatskoj dogodio se kada je mletački plemić Piero Querini 1431. godine doživio brodolom blizu norveških obala. Nakon što su ga domaćini naučili tehniku sušenja ribe, on je odnio sušeni bakalar u Veneciju, odakle se tradicija takvog pripremanja bakalara proširila prema hrvatskoj obali.
– Iako je bakalar tradicionalni dio blagdanskog stola, on ima svoje skrivene troškove – od prelova koji ugrožava stokove do velikog ugljičnog otiska zbog transporta iz dalekih sjevernih mora – ističe Čeprnja. – Zašto ne odabrati lokalnu, na održiv način ulovljenu ribu, poput oslića s parangala, koji je nekad bio primarni izbor sušene ribe na našim prostorima. Za razliku od bakalara, oslić gotovo da nema sitnih koščica pa je praktičniji i za konzumaciju.
Tko se pak odluči za delikatese poput škampa, njemu je, tvrde iz WWF-a, odlična alternativa plavi rak, invazivna vrsta koja je jestiva i izuzetno ukusna. Tu je i riba paun (lav), još jedna invazivna vrsta koja šteti našim domaćim vrstama a ukusna je poput škrpine. Iako je ozloglašena zbog svoje sposobnosti brzog širenja i otrovnih bodlji, izuzetno je cijenjena morska delikatesa – napominju te dodaju kako se blagdanski jelovnik može začiniti i morskim algama koje obiluju raznolikim okusima, od, slatkastog, blago slanog ili dimljenog, do umamija. – Mora i oceani ključni su za klimu i prehranu milijardi ljudi. Premda su ribolovni pritisci u Mediteranu smanjeni, zahvaljujući strožim pravilima poput EU-ove Zajedničke ribarstvene politike, još uvijek prelaze održive razine. Birajte odgovorno, lokalno i uz oznake održivosti! Svakim svojim izborom doprinosimo očuvanju mora – poručio je Čeprnja.
