Da čovjek, koji hoda brzinom od 5 km/h, hoda šest mjeseci, za to bi vrijeme prehodao oko 22.000 kilometara. Odnosno, da vozi brzinom od 50 km/h, prešao bi oko 220.000 kilometara. Teško je onda shvatiti da nekim vozačima kazna za prometni prekršaj počinjen u državi u kojoj žive stigne i šest mjeseci nakon što su se ‘zaigrali’ s brzinom ili parkirali gdje nisu smjeli. Češće kazna stiže tri mjeseca nakon prekršaja, ali i to je dovoljno da se zapitate jeste li uopće vozili tom cestom, a kamoli da se možete sjetiti da ste napravili prekršaj.
- Istina je da su kazne putovale jako dugo. Bilo je slučajeva da vozač svaki dan vozi brzo po istoj dionici i svaki dan ga snimi kamera te nakon šest mjeseci dobije pedesetak kazni koje on niti teoretski više ne može platiti. MUP kašnjenje kazni objašnjava administrativnim problemima te tvrdi da je to sada riješeno i da kazne stižu u roku od nekoliko dana. Jesu li to bili administrativni problemi ili čisto punjenje proračuna, nije mi poznato - kaže Goran Husinec, sudski vještak za cestovni promet. Smatra da je i to kašnjenje imalo nekih prednosti - tajnost postavljenih kamera.
- Kada vozač jednom dobije kaznu, zna da je tu kamera te tu neće više voziti brzo, ali će zato odmah nakon kamere stisnuti gas. Kada se na kaznu čekalo i po šest mjeseci, vozač nije bio siguran gdje ga sve vreba kamera - navodi.
Je li sustav ciljano tako namješten da se zakašnjelim kaznama prebrze vozače drži na kraćoj uzici ili su, pak, u pravu vozači koji tvrde da se kazne namjerno usporavaju da se nagomilaju te kako bi se iz vozača izvuklo što je više moguće novca? Ili je u pitanju nešto treće? Zašto kazne toliko kasne, pitali smo u Ministarstvu unutarnjih poslova.
- Sami rokovi procesuiranja različiti su u pojedinim policijskim upravama i policijskim postajama na čijem je području utvrđen prekršaj te ovise o količini predmeta i raspoloživih službenika koji obavljaju te poslove - odgovaraju iz Ministarstva unutarnjih poslova te dalje navode:
- Jednako tako, policija kao ovlašteni tužitelj u prekršajnom postupku ima pravo obavljati prekršajni progon u rokovima koji su propisani Prekršajnim zakonom. Navedenim zakonom propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, dok je taj rok tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog. Naravno da se procesuiranje svakog pojedinog slučaja nastoji odraditi što žurnije.
Ministarstvo unutarnjih poslova pokrenulo je projekt „Unaprjeđenje i modernizacija rada prometne policije“ koji je u najvećoj mjeri dovršen te već sada ima utjecaj na ubrzanje poslovnih procesa, skraćivanje vremena procesuiranja prometnih prekršaja, povećanje izvjesnosti kažnjavanja počinitelja prometnih prekršaja, kao i na centralizaciju, modernizaciju i automatizaciju obrade i procesuiranja prometnih prekršaja na razini Republike Hrvatske.
Samim time, napominju iz MUP-a, kroz izvjesno će se vrijeme procesuiranje najvećeg broja predmeta odvijati s kratkim vremenskom odmakom od počinjenja do sankcioniranja prekršaja. Čini se stoga kako plavci ipak ne otežu namjerno sa slanjem prekršajnih naloga kako bi vozači češće ‘uletjeli’ u isti radar, već je prekršaja daleko više od ruku koje bi u kraćem roku ispisivale kazne.