Tehničar Christopher Olk oprezno vadi pokvareni pogonski uređaj DVD-aparata i ponovo ga vraća natrag. "Ako je pokvarena mehanika ili elektronika, onda to mogu popraviti. Ali, ako je otišao čip ili rashladni sustav, onda ne mogu. Za to mi nedostaju aparati i zamjenski dijelovi", kaže ovaj 26-godišnjak koji u Aachenu radi na svojoj doktorskoj disertaciji na temu baterijske tehnike.
Olk je jedan od četiri tehničara koji ove subote u malom prostoru Repaircaféa u Građanskom centru u Kölnu pokušavaju popraviti pokvarene električne aparate: aparate za brijanje, toastere, monitore, svjetiljke - sve što su donijeli ljudi iz susjedstva, piše Deutche Welle.
U Europi ne manjka pokvarenih aparata. Više od 12 milijuna tona elektroničkog otpada nastaje svake godine u Europi po čemu je ona na drugom mjestu u svijetu, iza Azije. To je izračunala Platforma za unapređenje cirkularnoga gospodarstva PACE.
Proizvođači moraju mijenjati proizvode
"Želimo izbjeći elektronički otpad i nastojimo ljude motivirati da djeluju u skladu sa zaštitom okoliša. S time trenutno mnogi muku muče", kaže Dunja Karabaić, jedna od pokretačica Repaircaféa.
Duži vijek električnih aparata, to što se u Repaircafée u Kölnu pokušava postići na malo, sad želi i Europska komisija novom Direktivom o ekološkom dizajnu. Od 2021. će proizvođači u cijeloj Europskoj uniji morati ne samo navoditi točne podatke o potrošnji energije nego i poboljšati mogućnosti popravka elektroničkih aparata kao što su perilice rublja, hladnjaci, perilice posuđa, elektromotori, LED-monitori, svjetiljke, kako bi se produžio njihov vijek trajanja. Osim toga proizvođači će morati najmanje deset godina nakon prodaje aparata imati na raspolaganju zamjenske dijelove. Nova uredba se ne odnosi na prijenosna računala i pametne telefone, o tomu malo kasnije.
Ekološki potencijal i pravo na popravak
Europska komisija procjenjuje da bi do 2030. godine svake godine moglo biti ušteđeno 167 teravatsati (167.000.000.000 kwh) energije. To bi odgovaralo godišnjoj potrošnji energije u Danskoj koja ima 5,8 milijuna stanovnika. To bi se trebalo postići s jedne strane većom učinkovitošću aparata, a s druge strane manje bi aparata trebalo biti proizvedeno ako se već korišteni mogu popraviti. Na struji i troškovima nabave građani EU-a bi trebali biti rasterećeni za po 150 eura godišnje - to je plan Europske komisije.
"Direktiva o ekološkom dizajnu omogućuje nam da naše resurse koristimo učinkovitije kako bismo ostvarili jasne gospodarske i ekološke prednosti", objašnjava dopredsjednik Europske komisije za zapošljavanje, rast, investicije i konkurentnost Jyrki Katainen u službenom priopćenju.
I organizacije za zaštitu okoliša pozdravljaju ovu direktivu. "Razumno je dati pravo Europljanima da popravljaju svoje proizvode", kaže Chloé Fayole, direktorica za program i strategiju Europske građanske i ekološke organizacije ECOS.
Koliko dugo se može koristiti aparate?
Koliko će se aparate duže moći koristiti i kakvi se efekti očekuju nije moguće točnije procijeniti. Ali, ako je moguće aparate lakše popravljati "automatski će se smanjiti količina skladištenja proizvoda, a to znači da će nastajati manje elektroničkog otpada. No, još nitko nije testirao neki model, hoće li se to u praksi stvarno dogoditi", kaže Jean-Pierre Schweitzer, stručnjak za ekodizajn u organizaciji European Environmental Bureau (EEB) u razgovoru za DW.
EEB je izradio izvještaj o efektima produženja korištenja elektroničkih aparata. U njemu stoji: ako bi se strojevi za pranje rublja u Europi koristili godinu dana duže nego do sada, to bi imalo isti pozitivni učinak za klimu kao da se za 133.000 smanji broj automobila na cestama.
Perilica rublja trenutno se koristi prosječno oko 11 godina. Ali, po mišljenju stručnjaka ona bi se morala koristiti 20 godina. "Koristiti stari stroj tako dugo i popravljati ga štedi resurse", kaže Rasmus Prieß, stručnjak za održivost proizvoda na Eko-institutu u Freiburgu.
Ako se promotri energetsku bilancu za proizvodnju i korištenje, laptop bi se moralo koristiti 44 godine, pametni telefon čak 232 godine. Ali, oni ne potpadaju pod novu direktivu EU-a, kao ni klima-uređaji i mali elektronički uređaji kao aparati za brijanje, mikseri i toasteri. Ti proizvodi bi trebali biti uključeni u budućim direktivama. Na popisu nije ni DVD-aparat koji popravlja Christopher Olk u Repaircaféu u Kölnu.
Direktiva s rupama
Njemu je trebalo 30 minuta samo za otvaranje kućišta kako bi mogao vidjeti unutrašnjost aparata. Na kraju je to bilo moguće samo uz upotrebu sile. "Pogledajte onaj stari radio tamo", kaže on i pokazuje na tranzistorski radio koji još funkcionira, a sigurno je star nekoliko desetljeća. "S donje strane se nalazi uputa kako ga otvoriti i kako izvaditi pojedine dijelove. Već to bi bilo korisno."
U pregovorima je sudjelovalo i njemačko Savezno ministarstvo gospodarstva i energije (BMWI). Zalagalo se za to da jednostavne popravke mogu obaviti sami korisnici, a kompliciranije da i dalje obavljaju samo stručnjaci, rečeno je u izjavi za DW.
I cijene zamjenskih dijelova mogu umanjiti korist novih pravila. Jer, za zamjenske dijelove nema propisane gornje granice cijene. Jean-Pierre Schweitzer iz EEB-a vidi rizik da bi "zamjenski dijelovi mogli postati vrlo skupi ili da se proizvode proizvodi koji će se redovito kvariti".
Pritom je Joint Research Center Europske komisije u jednoj analizi utvrdio da je "glavni razlog što se neku perilicu rublja ne popravlja to što potrošač smatra da je popravak preskup".
Paolo Falcioni, generalni direktor strukovnog saveza industrije kućanskih aparata APLLIA, ipak hvali Direktivu kao "uravnoteženu s obzirom na interese". Ali, on vidi i neke nedostatke. On strahuje da će s jedne strane zbog Direktive manje aparata biti dostupno na europskom tržištu, a s druge strane oni žele u svakom slučaju izbjeći izigravanje tržišnog natjecanja, kaže Falcioni.
"Popravljanje puno važnije od reciklaže"
Iako ima stvari koje se mogu poboljšati, Jean-Pierre Schweizer iz EEB-a ovu Direktivu smatra "epohalnom" jer se u novom zakonodavstvu na "popravak gleda kao nešto što je puno važnije od recikliranja". "Ako govorimo o cirkularnom gospodarstvu popravljanje je jako važna točka kojom se može uštedjeti puno resursa i izlučivanja. A to je tek početak, trebali bismo stvarno isticati pozitivne aspekte ove direktive."
U Repaircaféu u Kölnu je Christopher Olk u međuvremenu odustao od popravljanja DVD-aparata. To nije rijetkost u ovoj maloj radionici. Ni Braco Sladaković, koji je donio svoj LED televizor, nije imao sreće. Pozadinsko osvjetljenje ekrana više ne funkcionira. "Pokušali smo, ali bilo je previše komplicirano. To se, nažalost, više ne isplati." Zamjenski dio se može dobiti jeftino, ali popravak bi bio težak i skup.
Sladaković će svoj pokvareni televizor možda prodati nekom hobi-elektroničaru za nekoliko eura ili će ga možda ipak odnijeti na mjesto za skupljanje elektroničkog otpada.