Ferdo je ogledavao svoju izduženu vitku figuru u zrcalu,popravljajući pritom kratku crnu kosu gelom i nastojeći da strši u zrak poput ježovih bodlji.Zagunđao je nezadovoljan rezultatima svog truda.Sobom odjekne udaljeni muški glas prožet ironijom:
- Daj, Fera zgodan si! Hoćemo li napokon krenuti?
Mladić nezadovoljno otpuhne:što zbog frizure,što zbog glasa koji ga je omeo.Bio je to glas njegovog prijatelja.Osobe koja je zbog njega ležala u bolnici s slomljenom nogom,osobe kojoj je bio dužnik.Svrnuo je pogled na retro-ručni sat kakvi su zadnjih godina bili ponovno u modi:.-Stići ćemo Džoni,tek je ponoć.Noć je pred nama!
Glas u praznoj sobi odjekne još jednom:
- Robert i Melkior su već sigurno vani!
Ne budi dosadan!,pomisli Ferdo u sebi i okrene se od zrcala.U hipu se našao na drugoj strani sobe i sa stola uzeo naglavak. Još se nije naviknuo na to pomodno tehnološko čudo.Ma što naviknuo?,ne bi ga nikada ni kupio da nije bilo prošlotjedne subote na Jarunu.A počelo je tako dobro... Robert,Melkior,Džoni i on na plaži malog jezera s četiri komada. Smijeh,zabava,cuga i brijačina.Sve dok mu cuga nije smutila pamet:predložio je da odu na otok ljubavi...Bio je to maleni pusti otok za parove i ne bi tu bilo problema da su iznajmili čamce jezerske službe,ali...oni su do tamo htjeli zračnim daskama!, još jednim pomodnim retro hitom.Z nali su da je to zabranjeno, ali nisu marili. Prilazili su otoku,a cure su iako držeći se čvrsto za njih počele vrištati: otkrio ih je policijski gliser i krenuo presresti.Nastojali su se raštrkati, ali Ferdo je bio prespor. Tada se vratio Džoni i pokušao ga povući za sobom...nažalost nije stigao skrenuti i punom brzinom se zabio u oplatu glisera...
- Onda, hoćeš li ga staviti na glavu?
Glas iz naglavka ga vrati u stvarnost. Tužno je pogledao u taj poluluk s antenama na krajevima i kuglastom kamerom na vrhu.Z nao je da će s njim izgledati kao u maškarama. Uzdahnuo je. Naglavak se našao na svome mjestu, a Džonijeve riječi utihnu i počnu se misaono prenositi u njegov um.Idemo Fera?Da, idemo!
*
Zračna daska je bila omiljeno prijevozno sredstvo mladih u 2116. Bila je praktična,brza i mogla je proći svugdje,što je u multimilijunskom Zagrebu puno značilo.Ferdo se podigao na dva metra visine i zaobišao noćni tramvaj na Savskoj.Pritom je očešao rub fasade obližnje zgrade.Istog trena u glavi začuje Džonija:Mogao si i bez daske van, još si nesiguran.Poželio se istresti,ali sada je morao kontrolirati i svoje misli, a ne samo riječi: Prokleti naglavak! Tupi smiješak mu odzvoni u glavi. Nastavio je: Zar nije dosta što nosim tu maškaru na glavi?, još bi mi oduzeo i dasku? Prijatelj ga umiri: Nisam tako mislio,samo ne želim da se ozlijediš.
*
Prvi nivo Tkalče je već bio krcat, ali njega su ionako činili kafići za oženjene i one željne mirnog ćaskanja.Ferdo i Džoni su tražili akciju i komade.Stoga je usmjerio dasku prema drugom nivou na kafiće i klubove u okviru levitirajućih platformi.Lice mu se ozarilo,terase su bile krcate curama,a zrak su parali zvukovi najnovijih hitova:prava ljetna noć. Krstareći između klubova primijeti mahanje rukama s udaljene terase. Požurio je i stigavši prepoznao Roberta i Melkiora. Džoni je hitro primijetio: Oho,znao sam. Već bare neke komade!Upoznao se s curama uočivši Melkiorov mig prema trećoj za stolom. Sjeo je shvativši da su mu prijatelji namijenili nju. Opa, dobra mala,upoznaj me odmah!Brzo je odvratio: Daj malo uspori,tek sam došao!Uzimavši piće uhvati njezin pogled. Smijuljila se.
-Sara,nisam te do sada viđao ovdje?
Kako si nezgrapan,još si ukomiran od prošle subote.Daj joj neki kompliment!
- Oči ti sjaje kao zvjezdano nebo!
Cura se suzdržala da se ne počne grohotom smijati.Očito ju je ovo zabavljalo.Ošinula ga je pogledom: -To kažeš ti?, ili tvoj prijatelj na glavi?
Pocrvenio je. Čula je za naglavak,sad ispadam kreten! Džoni nastavi: Daj uključi zvuk,sam ću razgovarati s njom! Pristao je: -Hej,šećeru!, vjeruješ li u vezu na daljinu?
Više se nije suzdržavala.Grohotom se nasmijala :-Zar vas dvojica ne možete smisliti jedan pristojan ulet?
Dva različita glasa što su izlazila iz Ferde privuku pozornost drugih cura.
-Ovo je pomalo jezivo. Ti si neki frik?
Druga je bila još izravnija: -Vidi antena,lik je Marsijanac!
Sve su se smijale.Još su im se i momci pridružili. Ferdo je pobjesnio,stao na dasku i odjurio s platforme.
*
Tkalču je ostavio u prašini prešavši preko Opatovine sve do Ribnjaka.Džoni mu je brujao po glavi cijelim putem:Fera što te primilo?, zašto takva burna reakcija na malo podbadanja?Znaš kako cure reagiraju. Od kad si postao tako osjetljiv?Muči li te još prošla subota? Jurio je sve brže zaobilazeći raskošne zračne kabriolete zlatne mladeži. Pobjegla mu je misao: Ne radi se o meni nego o tebi!Džoni je spremno zaštopao loptu:Kako meni?,sve odluke su u tvojim rukama!Mladić raširi usne u široki osmijeh:Da?,onda idemo u Tišinu!
*
Naglo je zakočio i uzeo dasku u ruke na Medveščaku 69. Stajao je na ulazu u klub Tišina. Bilo je tiho i mračno kao u rogu.Glas u glavi zagunđa: Kakva je ovo rupa? Hoću buku i komade! Nije se obazirao. Platio je ulaz i zatražio:
-Sve nijanse plave:od tamnijih do svjetlijih...
Kako je to rekao hodnik počne svjetliti morski plavo,prelijevajući se prema kraju do nebeski modrog.Uzeo je dvije mini slušalice s zida veličine pribadače i utipkao pristupni kod.Kada su se slušalice našle u ušima razlio se zvuk hita Oceanic, grupe Typoon.Moćni i prodorni zvukovi oduševe Džonija: Vauuu!, ovo je baš cool! Ferdo se kratko nasmiješi: Tek trebaš vidjeti što je cool! Zakoračio je hodnikom i stigavši do kraja rapsodije boja ušetao u veliku kružnu komoru. I ona je za njega svjetlila plavo,ali znao je da tako ne svjetli za ostale koji su unutra. Svatko je naime birao svoju boju,kao i glazbu.Stao je na rubu komore i zagledao se u daleko dno.Mogao je jasno vidjeti ventilator prečnika dvadeset metara kako šiba svom snagom.Ne skidajući osmijeh s lica,zakoračio je s ruba i bacio se u bezdan...
*
Lebdio je na zračnom jastuku zatvorenih očiju prepušten glazbi i iluziji bestežinskog stanja. Pottlak je činio svoje. I Džoni je uživao konačno zašutjevši.Možda ne bi ni otvarao oči da netko nije zapeo za njega.Nije požalio niti sekunde...crna kosa što je padala u slapovima niz ramena otkrije prodorne zelene oči ukrašene iskrenim širokim osmijehom.Dok je stišavao glazbu u slušalicama mlada cura se stala ispričavati,a on posve osupnut shvati da ona nosi naglavak.
-Lea i ja se ispričavamo!
Ferdo nije gubio niti časak:-A ti si?
Pružila mu je ruku:-Klara...
Jedva je prozborio dodirnuvši je:-Ferdo,drago mi je.
Predstavi i mene konju!,zadere se Džoni.Pokazao je na svoj naglavak:
-A ovo je Džoni.
Klara se nastavila smiješiti ne skidajući pogled s mladića.Ferdo ju je gledao kao hipnotiziran. Riječi su bile suvišne,a Džoni je mogao posvjedočiti da mu prijatelj nije ni razmišljao. Bio je pod snažnim dojmom.Samo je smogao snage dodirnuti joj rame pritom kao ovlaš razmaknuvši pramen njene kose.Uslijedilo je neminovno:
-Možemo li vas častiti pićem?