Muk. Ostali smo bez riječi. Zabezeknuti. Usta su nam bila širom otvorena kao u ribice. U slovo O. Tako smo izgledali dok nam je Dvina Meler (35) prepričavala svoje pustolovine iz svih krajeva planeta.
Ima tu svega – od ljudoždera, krokodila, žvakanja štakora i pješačenja kroz minsko polje do manevriranja zrakoplovom, vožnje Zapadnom Saharom u Ladi, kockanja u Las Vegasu, straha pred nišanima klinaca pobunjenika u Obali Bjelokosti...
Ma kakav James Bond, tajni agent?! Taj je curica. Željeli smo razgovarati o autima, no razgovor je otišao u sasvim drugom smjeru. Lako za njenu plavu Octaviju RS i odlaske na redovite servise.
– Obišla sam 122 države... Moj je moto: "Sve!" Sve ih moram proći. Skromno, zar ne (ha-ha)? Međutim, od "fensi" kockanja u Las Vegasu više me privlače neistražene civilizacije, želim u izravnom obliku vidjeti nedostupne zajednice, neokaljane modernim tekovinama – kaže nam Dvina.
AutoStyle: Ladom Nivom potegnuli ste od Zagreba sve do Gvineje Bisao...
Dvina: Stefani Hohnjec i ja ukupno smo napravile 19.200 kilometara u dva mjeseca. Pola puta s nama je bio Darko Dovedan. U Senegalu su se oduševili Nivom, zaključili su da je to vrhunski auto. Divili su se. U Africi smo prestizali sve, od UNPROFOR-a, njihove vojske...
AutoStyle: Jeste li ikad autostopirali? Kakve su vozačke manire u zemljama “trećeg svijeta”?
Dvina: Na granici Maroka i Mauritanije našla sam se, igrom slučaja, u minskom polju. Trebalo je prijeći pješice tri kilometra kroz mine. Krenula sam utabanom stazom. Bilo je grozno jer su okolo bile olupine automobila koji su naletjeli na minu. U jednom se trenutku zaustavio kombi, a čovjek je rekao: ‘'Pa dobro, jeste li normalni?! Poginut ćete... Ulazite unutra.'’
AutoStyle: Strah vam je nepoznanica?
Dvina: Znalo mi se dogoditi da završim među pobunjenicima, nekim klincima s puškama u Obali Bjelokosti, koji su pucali i divljali. Kad si u takvim situacijama, nemaš što napraviti nego se pribrati, biti simpatičan, ‘'skompati'’ se i nadati se da ćeš izvući živu glavu...
AutoStyle: Što ste sve na putovanjima jeli?
Dvina: Probala sam štakore, koji imaju okus svinjetine, krokodil je poput piletine, crvi kao pomfrit, pauci, odnosno tarantule, imaju okus rakovica, probala sam i kameleone, jednom sam jela čak i blato, koje je bilo svojevrsni umak krumpiru. Nisam mogla odbiti jer često se na putovanjima dogodi da moraš probati hranu kako se tvoji domaćini ne bi uvrijedili...
AutoStyle: Imate pilotsku dozvolu, je li cestu ljepše gledati iz zraka ili s vozačkog sjedala?
Dvina: Ljepše je pilotirati... Drukčija je vizura, sama sam u zraku, nitko mi ne trubi. I adrenalin je veći. Postoji manevar koji podsjeća na ‘'vlak smrti'’ u kojem palicu dignem malo prema gore, a zatim je naglo spustim prema dolje.
U tom trenutku avion dovedem u stanje slobodnog pada. To traje nekoliko sekundi, a priuštim si to samo kad su idealni uvjeti. Osjećaj je kao da će mi želudac iskočiti kroz usta, a tog u automobilu nema...
AutoStyle: Kako ste došli do dozvole za letenje?
Dvina: Pilotsku školu završila sam prije šest godina, i to sasvim slučajno. Napravila sam u Varaždinu nekoliko krugova u avionu, svidjelo mi se i rekla sam – idem.
Nakon tri mjeseca predavanja te polaganja devet predmeta u Ministarstvu prometa i 45 sati leta u Diamond DA20 Katani, što je trajalo sve skupa šest mjeseci, dobila sam vozačku, zapravo letačku dozvolu PPL (Private Pilot Licence). Inače, 13. sat leta nikad neću zaboraviti. Tad sam prvi put sama sjedila u avionu, napravila nekoliko krugova i sigurno se spustila.
Prvi put letjeti sam zove se ‘'laširanje'’, nakon kojeg slijedi inicijacija, noga u guzicu od svakoga tko ima dozvolu pa zatim viljamovka na šanku do jutra...
Dvina je došla daleko. S duplerice Playboya postala je autorica glavnih intervjua u tom časopisu.
Piše svoju drugu knjigu putopisa. Nema toga što joj stoji na putu. U Bondovu stilu, svijet joj nije dovoljan.
Jesmo li spomenuli da joj je kraljevski piton kućni ljubimac? Onaj pravi...
nastavak serijala "pušenjem po svijetu"..