Zadnjih se tjedana ponovno aktualizirala cijena sirove nafte na svjetskim tržištima, a to se automatski odražava i na cijenu njezinih prerađevina koje svakodnevno koristimo u svojim vozilima. Cijena benzina iznad deset kuna ponovno je naša stvarnost, a pitanje je dana kad bi se to moglo dogoditi i s dizelskim gorivom. Usporedno s time, zadnjih se tjedana uvelike priča i o hibridnim, odnosno električnim automobilima, što su potaknuli iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, raspisavši novi natječaj za sufinanciranje kupnje ekološki prihvatljivijih automobila, u ovom slučaju električnih te plug-in hibridnih.
Mnogo se polemike vodi oko toga jesu li električni automobili budućnost ili je to samo prolazni trend. Uvjereni smo da oni nisu (samo) budućnost već su postali i sadašnjost. Tu su, prisutni su, a svakako će njihova popularnost rasti. Od prvotnih modela koji su jedva prelazili udaljenosti od stotinjak kilometara, danas su sve više realnost modeli koji mogu prevaliti i 400 kilometara s jednim punjenjem, a da je riječ o cjenovno prihvatljivijem segmentu vozila, a ne samom vrhu ponude poput Teslinih modela.
Cijena korištenja električnih automobila ono je što ih stavlja u prednost pred vozilima s klasičnim motorima. Govorimo li o stanju u Hrvatskoj, svi oni koji već posjeduju električni automobil, ili ga pak uskoro namjeravaju nabaviti, osjetit će sve blagodati jeftinog korištenja. Naime, u Hrvatskoj još uvijek nema operatera koji naplaćuje električnu energiju isporučenu u vozilo preko neke od punionica.
Dakle, ionako nizak trošak goriva, odnosno električne energije, sada je još uvijek jednak nuli, govorimo li o punjenju na javno dostupnim punionicama.
Nadalje, govorimo li o održavanju, i ovdje dolazimo do benefita. Naime, cijena održavanja električnog automobila mnogo je manja od cijene održavanja vozila na benzinsko ili dizelsko gorivo. Zašto? Vrlo jednostavno – zato što nema toliko puno sklopova i elemenata. Dok motori na unutarnje sagorijevanje imaju stotine (što manjih, što većih) pomičnih dijelova, sustav električnog pogona, odnosno elektromotor, ima svega desetak komponenti. Sada već na domaćem tržištu ima nekoliko desetaka električnih vozila kojima su napravljene i značajnije kilometraže, a zanimljivo je istaknuti da neki od njih i nakon 50-ak tisuća kilometara niti jednom nisu bili u nekoj od servisnih radionica. I onaj dio za koji mnogi ističu da je jedini usporedivi kao kod automobila s konvencionalnim pogonom, traje dulje. Mislimo tu na kočnice. Naime, regenerativno kočenje produljuje vijek trajanja kočnica pa je i to razlog slabijeg, odnosno rjeđeg odlaska u servisnu radionicu. Stoga kod električnih automobila daleko više vrijedi uzrečica “samo toči i vozi”.
Teško je pronaći nekoga s iskustvom izmjene baterije na rabljenom hibridu ili pak električnom automobilu, jer svi spominju da je riječ o trošku od nekoliko desetaka tisuća kuna. No, konkretne slučajeve nismo pronašli. Dodamo li tome činjenicu da tehnologija baterija rapidno ide naprijed te da današnji automobili s dosegom od 300-400 kilometara imaju tek nekoliko kilograma teže i nekoliko postotaka skuplje baterije od vozila prije nekoliko godina kada je doseg od 200 km bio vrlo velik, vjerujemo da će uskoro razlika u dosegu električnog i sličnog benzinskog automobila biti izjednačena, odnosno prednost će preuzeti “strujići”.
Pitanje: Odakle dolazi električna energija? Odgovor: oko 55% od hidroelektrana, par % od vjetroelektrana, 16% od NE Krško, ostatak termoelektrane i uvoz. Eventualno povećanje potrošnje e. energije zbog novih el. auta bi se moralo dobiti iz termoelektrana, jer su hidroelektrane i NE Krško već na maksimumu. I koji smisao svega toga ako se el. energija dobije iz termoelektrane? Isto kao da imaš ispred kuće dizel agregat koji puni baterije u el. autu.