Mislite da za vašu ljubavnu aferu koju podgrijavate vrućim e-mailovima sa susjedom iz susjedne zgrade nitko ne zna? Sigurni ste da, osim vašeg rođaka kojem ste nedavno to spomenuli u privatnoj poruci preko Facebooka, nitko nema pojma da imate ušteđevinu u stranoj banci? Debelo se varate! Izvršni direktor Googlea Eric Scmidt priznao je u intervjuu televizijskoj mreži CNBC da ovaj internetski gigant prikuplja i čuva podatke o svim korisnicima interneta, te da o svima nama, u stvari, zna puno više nego što mi mislimo.
– Privatnost je vrlo bitna, i nju definitivno poštujemo, ali na mreži nitko nije anoniman. Privatnost ima neke granice. Ako netko želi učiniti neke loše stvari, neka kriminalna djela, mi za to znamo i možemo ga locirati – izjavio je Schmidt u intervjuu snimljenom u Kaliforniji. U skladu s time, Google zna što na računalu gledate, kakve pretrage vršite, pa čak i tko su vam prijatelji s kojima komunicirate putem računala. Schmidt se pravda da na ovaj način Google pomaže u borbi protiv terorizma, ali i da udovoljavaju volji sudaca koji pred ovu tvrtku vrlo često postavljaju zahtjeve za informacijama.
– Ako radite nešto za što ne želite da itko dozna, možda to ne bi trebali raditi – ustvrdio je Schmidt još prije godinu dana.
Motiv je – novac
Priznanje koje je Schmidt dao televizijskoj novinarki uzburkalo je svjetsku javnost, a sa stavom da si Google previše toga dopušta slaže se i vodeći hrvatski stručnjak za računalnu sigurnost Lucijan Carić koji smatra da iza svega stoji samo jedan motiv – novac.
– Google uopće ne zanima vaša anonimnost ili privatnost, njima je to potpuno nebitno. Jedino što oni žele je zaraditi što je moguće više novca, a neće biti nesretni ako vas pritom i cinkaju nekim vlastima. Bez svakodnevnog zadiranja u privatnost svojih korisnika Google ne može zaraditi ni kune – kaže Carić.
Prema njegovim riječima, prikupljeni podaci uvelike se koriste ne za protuterorističku borbu i pomoć vladinim agencijama u očuvanju globalne sigurnosti, već je osnovni motiv upoznavanje korisnika kako bi se na njima ostvario što je moguće veći profit.
Google bez kontrole
– Googleov stav o prikupljanju podataka vrlo je nakaradan. To je isto kao kad bi vam netko u spavaću sobu instalirao videokameru i nadzirao što radite pod izlikom da želi provjeriti silujete li u toj sobi žene koje ste oteli na ulici – kaže Carić te tvrdi da se Google polako, ali sigurno pretvara u jednu vrlo negativnu kompaniju koja ujedno iskorištava tuđu infrastrukturu. Veliki dio prihoda najveća internetska tražilica ostvaruje preko ciljanih oglasa i Ad Sensa koji se prikazuju na zaslonu računala, a kreirani su za svakog korisnika pojedinačno. Oglasi se filtriraju sukladno upitu unesenom u tražilicu, ali i podacima koje Google ima o korisniku računala spojenog na internet.
– Radi se o velikim novcima nad kojima nema nikakve kontrole, i to je jedino što Google zanima. Prema procjenama, ova je tvrtka samo iz Hrvatske izvukla oko 50 milijuna kuna, a da nemaju niti jednog zaposlenika kod nas, niti su ikada uplatili ijednu kunu u naš državni proračun. I to se bez ikakvih problema tolerira – kaže Carić. S druge strane, obavještajni analitičari nisu iznenađeni prikupljanjem podataka koje se odvija preko interneta, a ujedno i podržavaju ovu praksu.
– Veliki dio komunikacija se danas odvija preko mreže, a nikakav izuzetak nisu teroristi ili kriminalci koji se koriste računalima. Upravo su e-mailom izmjenjivali poruke pripadnici Al-Qa'ide koji su pripremali napade na New York 11. rujna, a u protuterorističkoj borbi svaka informacija može spasiti život brojnim ljudima. Ipak, bitno je osigurati privatnost, ne dozvoliti da informacije dospiju u neovlaštene ruke, i poštovati zakonsku proceduru kao što su sudski nalozi – kaže jedan bivši hrvatski vojni stručnjak za elektronsko ratovanje.
Potpuno krivi pristup - iz potpunog nerazumijevanja. Pa da objasnim! Google StreetView je posao koji Google radi: češjajući kilometre cesta po gradovima, na svakih 50 metara fotografira prizor koji se odate vidi. Netko tko s mobitelom baulja po nepoznatom gradu može, osim lokacije u gradu na karti, provjeriti i golim okom kako se što vidi s toga mjesta. Istovremeno, da bi ta karta bila upotreblljiva, vozilo koje jednom u dvije-tri godine prođe ulicom da osvježi fotografski pogled, automatski uz zemljopisne podatke lovi i mjesta gdje postoje slobodni wifi spotovi. I to je OK, posebno u nepoznatom gradu želite li se nekome javiti svojim wifi telefonom. Nije loše znati gdje je najbliži... jer čemu se javljati kroz pljačkaški skupi roaming raznih teekoma? I sad, ima ljudi koji svoje privatne bežične wifi spotove nisu zaštitili lozinkom. To je kao kad držite otvorene prozore svoje spavaće sobe velike kao izloge, imate upaljeno svjetlo, a onda se žalite što vas netko u tim uvjetima može uloviti dok se seksate, svejedno da li regularno ili neregularno. Vozilo u prolazu nakupi brdoo podataka od kojih je većinu smeće koje nitko nema volju pregledati. Sve se baca, pa tako i eventualno uhvaćeni kod koji preko putuje preko nezaštićenog wifi signala. Tu vrstu njurganja - tipa \"Google nas špijunira\" - lansiraju upravo telekomi koji monstruozno zarađuju na onome što Google daje besplatno. I čega će s vremenom biti sve više. Ne dajte se drati od telekoma. Oni nikome neće reći \"Niste svoj wifi signal zaštitii\" nego će prekoračenje prometa samo šutke naplatiti. Dakle, stvar je potpuno obratna! Što novinar zapravo POJMA NEMA o čemu piše to je njegov problem. Ali što usađuje ljudima histeriju o nepostojećem problemu, to je aktivno informativno zagađenje. Odgovornost, dakako, snosi medij jer mu se \"priča činila škakljivom\" a zapravo je popušio podmuklu underground kampanju gramzljivih telekom operatera!