U posljednje vrijeme sve je više uspješnih priča koje dolaze s hrvatske startup scene. Infobip, Nanobit, Infinum, Rimac, Orqa, Photomath... sve su to tvrtke iz IT sektora koje su se dokazale na domaćem i međunarodnom tržištu. I ne, njihovi uspjesi nisu došli preko noći, ali nakon osnivanja početkom ili sredinom desetljeća sada su uspjele “naplatiti” godine izvrsnosti, znanja i ideja. A ono što ih dodatno veže jest to da im glavni motiv, kako to kod startupa obično bude, nije bila isključivo zarada. Ako s njima razgovarate, uglavnom ćete čuti da su htjeli sami nešto svoje izgraditi, željeli su imati neki svoj proizvod i pri tome su imali hrabrosti upustiti se u izazove tržišta.
Jedna takva, slična priča, a opet jedinstvena jest ona OptimoRoutea, startupa čiji je proizvod softver, zapravo inovativan raspored terenskih radnika. Sada imaju 2000 klijenata, mahom onih iz Sjeverne Americi, ali i nađe se i pokoji hrvatski.
Marin i Frane Šarić te Goran Kukolj trojica su prijatelja i suosnivača te ravnopravno dijele upravljanje tvrtkom, a dobili su najveću investiciju serije A, kada je riječ o hrvatskim prilikama.
U njih je kajem 2019. godine 6,5 milijuna dolara investirao Prelude Ventures, najjači fond za zelenu tehnologiju u Silicijskoj dolini.
Marin Šarić, suvlasnik i direktor OptimoRoutea, u uspjesima hrvatskih startupa ne vidi ništa neobično, jer temelji su, kaže, ugrađeni davno, koliko god to nekome nestvarno zvučalo. Naime, nekoć su zajednice tehničke kulture, informatički savezi i niz entuzijasta koji su volontirali u takvim organizacijama motivirali “klince” i zarazili ih tehnologijom. Na njega i brata nepovratno je utjecao legendarni Branimir Makanec, tvorac prvog hrvatskog robota, nevjerojatan entuzijast i stručnjak.
Put do pravih investitora
I kada je riječ o startup sceni, uvjeren je Marin, bit će još uspješnih i već ih ima. U svakom slučaju, po pitanju startupa i inovativnih ideja koje se sada polako realiziraju u pravom poslovnom smislu bolji smo od primjerice Italije, Austrije i Mađarske, s obzirom na broj stanovnika, a i bez toga. Oni nemaju nijedan “unicorn”, a mi imamo. Pomalo se mijenja i mindset, nemamo baš američko samopouzdanje, ali, siguran je Marin, itekako imamo znanja.
Pogledajte samo koliko medalja osvajamo u svim vrstama informatičkih i matematičkih olimpijada, mi smo u vrhu svijeta. Sada treba pričekati da sazru i pokažu se. Braća Marin i Frane tu se svojedobno iskazali, osvajali su nagrade još kao srednjoškolci. Pohađali su MIOC, Marin je otišao u SAD nakon druge godine, a Frane je u Hrvatskoj završio srednjoškolsko obrazovanje i nakupio lijep broj priznanja. U strojnom učenju nadmašio je čak i ekipu sa Stanforda.
No vratimo se OptimoRouteu, startupu s potencijalom unicorna, ako je suditi prema veličini ove inicijalne investicije i razvoju biznisa, jer uz tu milijunsku investiciju udvostručavaju rast svake godine od kada su se okupili, a bilo je to 2015.
I ne, Marin i Frane Šarić nisu bili idejni začetnici tvrtke, upravo Goran Kukolj, kažu nam, glavni je “krivac” za OptimoRoute. Prijatelji su iz srednje škole, Frane i Goran sjedili su zajedno u školskoj klupi MIOC-a, a potom i FER-a. I dok je Frane ostao na fakultetu kao asistent i upisao doktorat, Marin je pet godina radio u Googleu, a potom magistrirao robotiku u Švedskoj.
I tu, opet, kreće onaj glavni razlog, “raditi nešto svoje”. Dakle, Goran je uz posao u IBM-u neprestano pokušavao realizirati neku svoju ideju, tvrtku. Tako je s prijateljem pokrenuo startup temeljen na GPS tehnologiji i tada je spazio prostor u kojem bi mogli poslovati, ideju koja mu se činila ostvariva i bila privlačna. Odlučio je napraviti softver za optimizaciju poslova mobilnih radnika. Laički objašnjeno, softver koji olakšava posao dispečerima ili služi tvrtkama koje ga nemaju. Kako kažu Frane i Marin, toliko je bio uvjeren da je to uspješan projekt da je dao otkaz u IBM-u, sam danima programirao i nakon nekoliko mjeseci nagovaranja za početak ih privolio da mu se pridruže bar djelomično. Frane i Marin tada su već imali konzultantsku tvrtku i radili su za poznatu aplikaciju Yelp. Braća, stručnjaci strojnog učenja, imali su, dakle, zanimljiv posao, više negoli pristojne prihode, već su nekoliko puta odbili Gorana, no, naravno, pristali su pomoći. Jer, kaže Goran, ideja je obećavala, no istodobno je inženjerski iznimno zahtjevna i neostvariva za jednog čovjeka. Tako da je ustrajao u nagovaranju. A kada je irska tvrtka odlučila kupiti Goranov softver te su se pojavili još neki ponuđači, isprava su ga braća savjetovala da proda svoj projekt, no budući da nije htio, na kraju su oni popustili i pridružili mu se. Nastavili su kao trojac suvlasnika s jednakim udjelima u tvrtki.
Prvi klijent bila im je jedna organska farma iz Australije, plaćali su mjesečno 38 dolara, uskoro su prikupili još kupaca svog softver-organizatora te prihodovali mjesečno oko 20.000 dolara, što im je pokrivalo troškove i osiguralo minimalne plaće. Zaposlili su još dvojicu djelatnika, a onda je stigla prva seed investicija. Istina, zvuči jednostavno, no nije bilo baš tako. Naime, dok su se oni bavili programiranjem, i neki drugi došli su do slične ideje i već su krenuli u lov na investicije. Valjalo je odlučiti – ili krenuti u tom smjeru ili malo-pomalo razvijati svoj. Investicija, osim što govori o potencijalu, zapravo ga i omogućuje. Stoga su odlučili da je vrijeme da se okušaju na pozornici pred investitorima.
Marin, koji se prometnuo u glavnog glasnogovornika, marketingaša, pitchera i pregovarača, zapravo je iskoristio svoju mrežu poznanstava da bi OptimoRoute doveo u poziciju da se o njima razmišlja kao o potencijalnoj uspješnoj investiciji. I uspio je. A njegova priča sama za sebe zaslužila bi zaseban tekst. Jer Marin je otišao u SAD završiti srednju školu, ostao je tamo studirati, a potom se zaposlio u Googleu, 2003. Google je tada, iako već sa stotinama djelatnika, još uvijek bio startup u razvoju. Bio je suosnivač projekta Google knjige. Radio je tamo pet godina i to iskustvo bilo mu je neprocjenjivo. Jer cijela ta njegova, tadašnja ekipa razmiljela se i osnovala neke svoje poslove, kojeg je osnova, primjerice Y combinator, jak akcelerator Silicijske doline. Usto, tu je i kultura startupa, jer dobio je pravi uvid u način funkcioniranja, ali i komunikacije startup biznisa i izrastanja u snažnu tvrtku.
Primjerice, kaže Marin, mi smo se navikli sramežljivo govoriti o svojim uspjesima, a oni nemaju tu zadršku. Istina, uspjet će samo oni koji imaju kvalitetan proizvod, no treba ga znati pokazati. Silicijska dolina je poput Hollywooda, ima niz glumaca koji čekaju svoju veliku ulogu, samo je ovdje riječ o startupima koji čekaju investiciju. Neki talentirani nikada je ne dočekaju, neki se zadovolje osrednjim, a neki postanu globalni hit. Stoga je, smatra Marin, njegova mreža poznanika i iskustvo koje je donio iz SAD-a pomoglo da OptimoRoute pokaže koliko je njihov softver koristan i inovativan.
I naravno, injekcija novca, prve seed investicije bila je neophodna za širenje i razvoj biznisa u tom trenutku, u ljeto 2016. Konkurencija su uglavnom bile dugovječne i trome tvrtke, ali i novi igrači na tržištu, dok su potencijalni klijenti svi oni koji se bore s organizacijom posla i žele ga unaprijediti.
Tržište u koje su se upustili veliko je i, kažu, upravo u dijelu softvera za organizaciju posla vrijedi 45 milijardi dolara. A premda možda upravljanje terenskim i svim ostalim mobilnim radnicima izgleda kao uska specijalizacija, tvrde, nije baš tako, jer mogli bi to dodatno specijalizirati za pojedine industrije. Najveći im je klijent plinovod u SAD-u, koji ima niz radnika koji trebaju biti učinkoviti na terenu. Softver im omogućuje pravi raspored s nizom parametara o kojima se brine. Jedan je od prvih klijenata koji im je vjeran laboratorij u Australiji, koji skuplja pripravke krvi. Njima je organizacija iznimno važna jer treba uzeti krv i u kratkom je roku pohraniti i uskladištiti na pravi način. Stoga je raspored zaposlenih bitno napraviti na pravi način. Imaju i niz malih klijenata, primjerice, zanimljiv je jedan floridski šerif koji i dalje koristi njihov softver za dijeljenje sudskih poziva. Možda najslikovitije, njihov proizvod možete doživjeti kroz servisera. Ako servis ima desetak majstora i brojne klijente, tu treba uračunati put, vrijeme za popravak i raspodijeliti ih prema vremenu klijenata. Pri tome, ako se pokaže da kvar treba više vremena, putem mobilne aplikacije serviser unosi taj podatak i cijela se priča ponovno ažurira.
Serviseri stižu na vrijeme
Usto, i oni koji čekaju servisera, nalik na Uber, mogu vidjeti je li na putu i kada stiže. Koriste ih neke sindikalne organizacije ne bi li imale točan uvid u vrijeme koje su zaposleni proveli na terenu. U nekim tvrtkama zaposleni nisu stizali ni na pauze, a uz naš softver to je nemoguće preskočiti, baš kao i da se broje prekovremeni sati, objašnjavaju iz OptimoRoutea. Možemo reći da je prednost OptimoRoutea da biznisima donese uštede ili da učinkovitije upravlja radnicima na terenu. Neki se s tim doista muče, no naše je rješenje sveobuhvatno i napredno, i da, košta, no vjerujemo da svaka računica poslodavcima vrijedi. Naplaćuje se prema radniku, objašnjavaju dečki iz OptimoRoutea. Bitna je stavka njihova rješenja je i očuvanje okoliša, jer manje vožnje smanjuje zagađenje, stoga ne čudi da je investitor zapravo glavni fond koji ulaže u zelene tehnologije.
Naoko izgleda jednostavno, no zapravo to su informatička rješenja za koja treba i znanja i kreativnosti. Iako svi programiraju, Frane je tu glavna zvijezda. On je mlađi Marinov brat, ali, naglašava, tek jednu godinu. Uostalom, bio je pripravnik u Googleu i radio je na strojnom prevođenju, a u životopisu mu je naveden niz medalja. Upravo zadaci s kojima se susrećemo u našem rješenju slični su onima na natjecanjima, stoga pri zapošljavanju možda sitnu prednost imaju takvi kandidati. Ne moraju biti prvaci, ali ako su ikada sudjelovali u tim natjecanjima, znaju i žele promišljati tako. Naravno, budući da planiramo u kratkoročnom razdoblju zaposliti 15 do 20 ljudi, bitna nam je kvaliteta, a ono što nudimo jest plaća koja je doista, kada se riječ o našoj industriji, u samom vrhu, a usto tu je i svakodnevno mentoriranje, i to ono koje provode suvlasnici, što nije mala stvar, misli Marin i dodaje da se nikada neće odreći inženjerskog dijela posla. Uzor mu je u tome Bill Gates, koji je uvijek dolazio na takve prezentacije i održavao “programersku” formu. Pri tome, zaključuje, programiranje je kao kung fu, uči se od najboljih majstora, a oni su, vjeruju, taj ispit položili te ga žele prenositi dalje.
OptimoRoute trenutačno ima 30 zaposlenih. Nemaju nikakvih ograničenja, zahtjeva ni predrasuda, u politiku se ne petljaju, ništa ne traže od države jer smatraju da ona treba služiti svima, a uvjereni su da se to polako razvija i da dolazi vrijeme startupa jer klima i ekosustav svakih novim uspjehom motiviraju mnoge. Iako nisu htjeli u medije dok, kako kažu, ne budu sigurni da su uspjeli, njihova još uvijek rana faza razvoja uistinu obećava.