Ako vam drag nije samo plišani medvjedić, već i onaj koji osluškuje šumu i raduje se potoku, Kuterevo je dobar izbor za vas - bilo da ste u potrazi za lokacijom za kraći izlet ili razmišljate o većoj promjeni, možda o preseljenju u to naselje dva sata vožnje udaljeno od Zagreba i o brizi za medvjede koji žive u tamošnjem utočištu. U svakom slučaju, iskoristite ova tri tjedna pred nama, dok su medvjedi još budni i živahni. Naime, u Kuterevu, nedaleko grada Otočca, devet je medvjeda i medvjedica pronašlo dom. Različiti su ih putevi doveli u utočište smješteno u uskoj velebitskoj uvali. Postojala je opcija da se nakon oporavka vrate u divljinu, ali to nije išlo budući da su shvatili da od čovjeka mogu dobiti hranu. I ostali su. Utočište za mlade medvjede Kuterevo postoji već više od 20 godina. Velebitska udruga Kuterevo osnovana je 1995. godine s ciljem očuvanja divljine gorske Hrvatske. 2002. godine, u suradnji s Hrvatskim centrom Znanje za okoliš i Veterinarskim fakultetom iz Zagreba, pokrenut je jedinstveni projekt – Utočište za mlade medvjede. Ono pruža sklonište za medvjeđe siročiće, odnosno zaštitu medvjeđeg staništa, promicanje održivog življenja i tradicije lokalne planinske zajednice.
Sastavni dio programa je edukacija posjetitelja. 2005. godine uspostavljena je i Volonterska postaja s ciljem potpore projektu i razvoju lokalne zajednice. U posljednjih nekoliko godina Utočište za mlade medvjede Kuterevo u prosjeku godišnje ugosti 15 volonterskih grupa, više od 50 individualnih volontera te više od 20 tisuća posjetitelja. Volonteri u Kuterevu žive jednostavno i skromno u maloj eko-zajednici različitih ljudi, stiču iskustva tradicionalnog života na selu i suživota s prirodom. Neki volonteri ostanu po nekoliko dana, dok neki drugi i po nekoliko godina, ali svi skupa ostave traga u selu i priči koja zbrinjava medvjediće siročiće. U utočištu se može volontirati na nekoliko načina, a u načelu svatko je dobrodošao ako želi tu biti barem 5-6 dana i raduje se timskom radu te ako ima barem 18 godina ili roditelja kao volontersko društvo.
- Trenutačno je ovdje 16 volontera, među njima i četiri obitelji iz Francuske, zajedno s djecom. Stigli su prije tjedan i pol s kamperima, idu prema Tadžikistanu. Pomažu i oni i djeca – kazali su nam u utočištu. Ivan Crnković Pavenka idejni je tvorac utočišta, predsjednik Velebitske udruge Kuterevo "VUK" i vlasnik OPG-a "Pavenka Zimzelen", pravnih nositelja aktivnosti utočišta. A radovi su tamo sada u punom jeku. Utočište se priprema za zimu – kako objekti, koji se sređuju, tako i medvjedi koji dobivaju pojačane doze hrane. U utočište je dopremljeno pet tona suncokreta, medvjedi dobivaju i suhi kruh, svaka 3-4 tjedna na meniju im je meso…
VEZANI ČLANCI:
- Radimo ono što smo obećali prije 20 godina, kad smo otvarali utočište: da ćemo medvjedima osigurati slične uvjete kao u divljini. Sad se pripremaju za jesen i zimu, jer se moraju adekvatno dočekati i snijeg i vlaga. Od Svete Kate, odnosno od 25. studenoga, pa do 25. ožujka medvjedi neće dobivati hranu, a do tada moramo i njih i njihovu prehranu pripremiti, potaknuti ih da stisnu onaj svoj unutarnji prekidač, da nisu ni gladni ni žedni, da žive normalno iako ih nećemo hraniti jer ni oni neće imati potrebu za hranom. Nekad se to u divljini znalo poremetiti pa su medvjedi lutali dugo u zimu jer su im lovci znali davati prihranu. Sad se zna da se to ne smije, pa to ne rade. Vjeruje se unutarnjem prekidaču medvjeda i njihovu korištenju potkožne masti. Preko zime neće biti ni posjetitelja, ako netko i dođe ispričat ćemo mu priču o medvjedima, ali medvjede se neće ometati – objašnjavaju u utočištu, jer medvjedi zimske mjesece provode u zimskom mirovanju pa je preporuka utočište posjetiti u proljeće, ljeto ili ranu jesen. Tijekom proljeća i jeseni, posjetitelji se po dolasku trebaju javiti u Volontersku postaju, kako bi ih netko od volontera dočekao, proveo i informirao. Utočište nikada nije zatvoreno te se može posjetiti od jutra do mraka, a najbolje između 9 i 19 sati.
Kad u utočištu hrane medvjede, čine to nenametljivo - po prostoru utočišta rasporede hranu, zatrpaju je granama kako bi medvjedi tražili hranu, da se potrude za nju. Za medvjede imaju pripremljene brloge, ali i medvjedi se za to sami pobrinu. Pred svaku zimu oni sami kopaju. Tako je i sada - mlađi medvjedi već su skoro četiri metra otišli u dubinu. Samo kopaju i kopaju, pojašnjavaju iz utočišta. Iako su medvjedi prilično samostalni, u utočištu ima dosta posla pa imaju i konkretnih potreba. Trenutačno traže osobu koja bi bila svojevrsna domaćica. Konkretno, traže osobu koja bi bila peljarka posjetitelja i voditeljica volontera. Treba biti 30-ih do 50-ih godina, imati osnovno znanje dva strana jezika ili imati barem volju da nauči strane jezike.
– Nekoliko ljudi se javilo, ali još nismo našli pravu osobu. Oglasom smo htjeli dati do znanja da nam fali netko, netko ozbiljniji, odgovoran, netko za duge staze. Tražimo osobu koja će se tu skrasiti i u ovoj ljepoti živjeti – pojašnjavaju. Naime, u oglasu koji je Utočište objavilo nudi se jednostavan život okružen planinskom divljinom, (su)život četiri veličanstvene jedinke: medvjeda, vuka, risa i čovjeka. Od kandidata (kandidatkinje) očekuju spremnost da preuzme odgovornost za potpuno funkcioniranje skloništa za životinje, volonterske stanice, spomen obilježja šumskih logora te da surađuje s državnim institucijama i seoskim udrugama. Žele osobu prijateljski raspoloženu prema ljudima, koja poštuje biljke i životinje, nekoga tko će zastupati utočište te se o sebi i njemu brinuti na održiv način. Zauzvrat nude besplatno stanovanje u kući s okućnicom i redovitu novčanu potporu za život na selu. Zvuči idilično, ali valja računati i na ozbiljan posao – i s medvjedima i s posjetiteljima. A posjetiteljima ne naplaćuju ulaz u utočište – kad dođu pojedinačno, ili obitelji s djecom. Tamo je staklenka za donacije pa u nju ubaci tko koliko želi, tko koliko može. Utočište se većim dijelom financira dobrovoljnim prilozima posjetitelja. No, masovne ture druga su stvar. Kad se pred utočište parkiraju autobusi puni turista, očekuje se da agencije koje ih dovode izdvoje dva eura po osobi – to je zaista minimum koji se može dati za medvjede i suživot čovjeka i medvjeda.
Bio tamo, ima zgodnih strankinja koje čuvaju medvjede, ostao bih ja, al mi nije dala žena.