Roboti su svuda oko nas. U industriji, transportu, kućanstvu... Preuzimaju od čovjeka fizičke poslove, ali sve više i umne. A što kada robot postane i dio čovjeka? Kada tehnologija poboljša ili pojača čovjekove prirodne mogućnosti? Gubi li Homo sapiens utrku s tehničkim razvojem? Može li čovjek kreirati umjetni um, a i dalje zadržati kontrolu nad njim? I kakve su etičke implikacije poboljšanja ljudskih bića koje bi se moglo dogoditi u budućnosti?
Poboljšani kiborzi
Ova pitanja nadilaze kategoriju tehnološkog napretka koji je posljednjih godina sve istaknutiji, posebno u iskoracima u umjetnoj inteligenciji, strojnom učenju, robotici, pa čak i kibernetici. Znanstvenici već rade na neurološkim implantantima, uređajima koji bi mogli poboljšati pamćenje i pomoći ljudima koji se bore s poremećajima u umu i tijelu.
Upravo se svim ovim pitanjima koja zadiru u tehnologiju, ali i u filozofiju i etiku, bavi filozofkinja i politologinja doc. dr. sc. Ivana Greguric, autorica knjige “Kibernetička bića u doba znanstvenog humanizma”.
VIDEO Kibernetička bića u doba znanstvenog humanizma
– Ljudsko biće se bespogovorno privikava na suživot s kibernetičkim bićima: poboljšanim kiborzima – autonomnim robotima – avatarima kao informacijskim likovima. Uranjamo u prividnu stvarnost i nove medije koji dovode do “digitalne demencije”. Roboti tendencijski zamjenjuju većinu ljudskih fizičkih i umnih poslova. Autonomni roboti voze našim cestama, zrakom, a uskoro i željezničkim tračnicama. Održavaju se natjecanja robota u različitim disciplinama. Socijalni odnosi se sve više kiborgiziraju. Ulazimo u razdoblje “znanstvene povijesti” u kojoj čovjek postaje sredstvo znanstveno-tehničkog razvoja. To se prije svega odnosi na poboljšanog čovjeka jer Homo sapiens gubi i tu utrku jer više ne može opstati čak ni kao sredstvo znanstveno-tehničkog razvoja. Stoga se zalažem za nesuzdržanost filozofije u propitivanju svijeta koji nam postavlja znanstveno-tehnički um i dajem snažne argumente o potrebi kiborgoetike kao opomene čovjeku i pomoći u vođenju moralnog djelovanja – otkriva Greguric za Večernji list što je svojom knjigom željela poručiti.
Knjigu je napisala vrlo temeljito i istraživački, kao znanstveni rad s puno primjera i s velikim poznavanjem tehnoloških trendova za nekoga tko dolazi iz humanističke znanosti, zbog čega ju je pohvalio inženjer i profesor kibernetike Kevin Warwick, poznatiji i kao prvi informacijski čipirani kiborg na svijetu. On je čak napisao i predgovor knjige. Na promociji u knjižnici Bogdana Ogrizovića Warwick je uz pomoć tehnologije, tj. Skype poziva, i “zakoračio” u goste:
– Ivanina knjiga je odlična, pogotovo u detaljima. Imate puno knjiga koje se dotiču tehnologije a da baš i nisu stvarne jer ih nisu pisali poznavatelji tehnologije. Ali ova je knjiga tako dobra, Ivana uvodi hakere i biohakere i nudi uvjerljivu filozofiju s jako dobrim osnovama. Ili je filozofija kakvu poznajemo mrtva ili imamo novu filozofiju kiborga koja se spominje u knjizi – ocijenio je Warwick, a potom je hrvatskoj publici objasnio svoje iskustvo spajanja svog tijela s računalima i robotskim dijelovima:
VIDEO Warwick: Mozak i tijelo mogu biti na različitim mjestima
– Mislim da su ljudi dosta limitirani s obzirom na mogućnosti kojima se možemo poboljšati. Povezati mozak i tijelo s tehnologijom donosit će velike prilike. U Americi smo na Sveučilištu Columbia povezali moj živčani sustav s robotskom rukom. I uspio sam iz New Yorka pokrenuti ruku robota koja je u istom trenutku bila u Engleskoj. U tom trenu cijeli je koncept mozga i čovjekova tijela kao jedinstvene cjeline bačen kroz prozor. Mogao sam osjetiti koliko moja ruka utječe na drugi kontinent. Mozak i tijelo mogu biti na različitim mjestima. Vaše tijelo je sve što želite da bude. Zamislite kakvu uzbudljivu budućnost možemo imati – uzbuđeno je opisivao Warwick.
Također je otkrio novitete iz znanstvenih istraživanja te opisao kakvog budućeg čovjeka zamišlja za 20 godina:
– Imamo dobrih rezultata u proučavanju Parkinsonove bolesti. Koristimo implantate duboko u mozgu, elektronske aktivnosti i umjetnu inteligenciju kako bismo bolje naučili što se odvija u mozgu. Vladalo je uvjerenje da signali s jednog na drugi kraj mozga putuju trenutačno, ali otkrili smo da to nekada potraje i 20 ili 30 sekundi! Očekujem sve veću primjenu tehnologije u terapijama. Puno se radi i sa shizofrenijom. Puno ljudi ima problema s poremećajima u mozgu, u depresiji su, ne mogu spavati, puno jedu... Tehnologija bi sve to mogla promijeniti. Pritiskom na gumb mogli biste zaspati.
Za 20 godina očekujem da će se dogoditi puno više eksperimentiranja. Trenutačno tehnologija pomaže kod nekih ograničenja zbog ozljeda i slično, a za 20 godina očekujem da će koncept poboljšanja bili velika stvar. Ako se budete željeli poboljšati, tehnologija će biti dostupna – proriče Warwick.
Greguric je članica panela o umjetnoj inteligenciji koji je kreirala Europska unija, baš s ciljem da se bolje pripremi na izazove i implikacije koje donosi razvoj AI sustava. Također, ističe da predlaže i donošenje “Rezolucije o granicama poboljšanja ljudskih bića”. Za Večernji list objasnila je što bi bila ta rezolucija.
– S obzirom na to da su autonomni roboti među nama, jasno je da postoji veći interes za regulaciju ove problematike. No daleko je bitnije ograničiti intervencije u ljudsko tijelo i um. Robotima se još uvijek može upravljati na osnovi programa, a možemo ih i isključiti. Odlučno je pitanje tko će upravljati programiranim čovjekom i govorimo li tu još uvijek o ljudskom biću ili o novom kibernetičkom biću u doba znanstvenog humanizma. Upitali smo doktoricu Greguric smatra li i ona da će čovjek otići toliko u transhumanizam da u sebe ugrađuje robotske dijelove.
– Ljudsko biće uvijek je težilo besmrtnosti. Religijska obećanja o vječnom životu nakon smrti tijela već se stoljećima ne ostvaruju. Znanost i tehnika nude realna rješenja. Kibernetičko tijelo može se unedogled popravljati i obnavljati zamjenskim dijelovima, a mozak uploadan na sučelje računala potvrđivat će identitet postavljenog bića. Transhumanisti smatraju da je moralna obaveza čovjeka da bude dugovječan i tehnički ili genetički poboljšan u odnosu na postojeće biološke mogućnosti. S metafizičkog stajališta vrijeme znanstvenog humanizma postavljeno je “znanstvenim radom” kao “vječno vraćanje jednakog”. Osobno mislim da se ljudski život još uvijek uskraćuje totalnoj okupaciji kibernetike i da je još uvijek moguće drugačije živjeti i misliti – zaključuje Greguric.
Pojam znanstvenog humanizma objašnjava kao doba “znanstvene povijesti” koje nosi karakter “znanstvenog rada” u njegovu aktualnom očitovanju kiborgizacije cjelokupne povijesne zbilje ljudskih i neljudskih bića.
– Naravno da kibernetička bića nisu ni humana ni prirodna u tradicionalnom smislu razumijevanja humanizma i naturalizma čovjeka. Moram napomenuti i to da humanizam humanizma nije jednoznačno problematiziran u filozofiji i etici. Heidegger nas je poučio da je svaki humanizam metafizički utemeljen, odnosno svaka metafizika je utemeljena u nekom humanizmu. Da zaključim, ne govorim o znanstvenom humanizmu kao prostor-vremenu za ljudski razvoj, nego o znanstvenom prostor-vremenu za razvoj kibernetičkih bića – objašnjava nam Greguric.
U knjigu je uvrstila i razgovore s nizom svjetski poznatih znanstvenika koji govore o poboljšanju čovjeka: Richard Walker, glasnogovornik Projekta ljudski mozak (Human Brain Project, HBP); Amal Graafstra, biohaker i osnivač biotehnološke tvrtke Opasne stvari (Dangerous Things); Martine Rothblatt, filozofkinja i transrodna osoba; Ian Pearson, inženjer i futurolog; Kevin Warwick, inženjer i profesor kibernetike, te Jaime Mayor Oreja, predsjednik federacije One of us te bivši španjolski ministar unutarnjih poslova.
Čekić i računalni čipovi
I dakle, može li čovjek kreirati umjetni um, a ostati u kontroli nad njim, što će se dogoditi kada računala i roboti postanu inteligentniji od čovjeka?
– Koja je stvarna vremenska točka ljudskog pada, je li to singularnost ili ugradnja čipova u ljudski nervni sustav, to doista ne mogu znati. No ono što je potrebno jest uspostaviti kontrolu ciljeva nad strojevima. Navodim Walkerov stav iz knjige s kojim se slažem: “Je li zbilja realno očekivati da će ljudi odustati od čipa? Mislim da nije. On je poput čekića, možete koristiti čekić da biste napravili oružje, ali čekići se koriste i za puno drugih stvari – hoćemo li stvarno odustati od te moći? Ne, to se neće dogoditi. Mislim da bismo trebali započeti raspravu i vidjeti ono što društvo uistinu ne želi – društvo ne želi zabraniti čekić, no mislim da ne želi zabraniti ni računalne čipove. Ono što želimo zabraniti jest neka vrsta korištenja čekića i čipa” – zaključila je Greguric.
Pogledajte i video: Osječki startup Gideon Brothers predstavili prvog hrvatskog industrijskog robota
"mozak uploadan na sučelje računala?" štaaa?? jeste li vi normalni, ima li ta rečenica smisla? roboti su svugdje oko nas? ma da? gdje su to roboti? mislite robot roomba? to je robot? hahah, običan usisavač je sad robot? onda je po toj logici i četkica na baterije isto robot , prekinite kenjati i o stvarima o kojima nemate pojma...