'Motorima s unutarnjim izgaranjem još nije kraj. Benzince i dizelaše razvijat ćemo još dugi niz godina'

Iako je Mate Rimac Hrvatsku najjače zakucao na svjetsku kartu automobilske industrije, nije on jedina naša zvijezda na tom nebu. Znamo već, dizajnerske nam boje brani Domagoj Đukec u BMW-u, no ima Hrvatska i mlade inženjere na koje itekako može biti ponosna – kad ih otkrije, jer su većinom samozatajni. Tako smo i do 29-godišnjeg Luke Malinića došli sasvim slučajno, na jednom Škodinu međunarodnom događanju. Odmah na prvu dojmio nas se mladi sugovornik, i znanjem i stavom. Luka je inženjer u razvoju motora, već četiri godine radi u Škodi, u Mladoj Boleslavi, u Centru motora u sklopu Tehničkog razvoja. Iz Rijeke je, u tom je gradu završio Tehnički fakultet, a nakon petogodišnjeg studija stekao je zvanje magistra inženjera strojarstva u polju termoenergetike – procesno i energetsko strojarstvo. Odlučio je za diplomski rad napraviti istraživanje vezano za varijabilni pogon ventila benzinskog motora, jer ideja mu je bila nakon fakulteta dalje ići tim smjerom. Njegova se priča ukratko može svesti na "s faksa na posao". Naravno, nije baš tako jednostavno, automobilska industrija jako je kompetitivna i zahtjevna. Ne možete samo tako nekom velikom proizvođaču pokucati na vrata.

Prije svega, kako ste dobili posao u Škodi? Jeste li baš to htjeli, raditi u autoindustriji?

Jesam, htio sam! To mi je bio san, ali znao sam da postići taj cilj nije lako, jer redom su to vrlo uspješne firme u koje na jednu poziciju aplicira tisuće ljudi, a dodatno je to automatski značilo odlazak u inozemstvo. Proces apliciranja i slanja je trajao dugo, sigurno preko pola godine. Biti bez iskustva nakon fakulteta je teška pozicija, jer to iskustvo, logički, ne možeš imati, a autoindustrija najprije pokušava naći nekoga tko ima makar nekoliko godina iskustva. Ali odjednom se to dogodilo, pozvali su me na prvi krug intervjua – online. Tu je sa mnom razgovarao regruter, moj budući šef i nekoliko stručnjaka kojima sam se svidio i pozvali su me na drugi krug koji se odvijao uživo u Češkoj, točnije u Mladoj Boleslavi. Rezultat je bio pozitivan! Bio sam primljen, spreman na selidbu i početak nove etape u VW grupaciji. To je bilo uzbuđenje!

Što konkretno radite?

Moja pozicija obuhvaća aplikaciju i kalibraciju upravljačkih jedinica koncernovih motora – konkretno 1.0 TSI i 1.5 TSI, dok se moji ostale kolege bave većinom 2.0 TDI, ali i 2.0 TSI motorima i elektromotorima. Dakle, trenutačno radim na 1.0 TSI i 1.5 TSI motorima, čime pokrivamo veliki broj projekata, odnosno sve modele s konvencionalnim motorima, a i neke buduće redizajne aktualnih modela. Odgovoran sam za glavnu upravljačku jedinicu automobila – upravljačku jedinicu motora. Odvija se interakcija sa senzorima i detektorima koji primaju informacije, kao i sa signalima iz drugih kontrolnih jedinica. Koristeći podatke i karte, obrađuje te informacije, a cijeli proces čini da motor radi kako treba, na temelju softvera upravljačke jedinice. Naši dobavljači proizvode, programiraju i kodiraju te jedinice, a mi ih nastavljamo koristiti i primjenjivati. Drugim riječima, modificiramo jedinice kako bi zadovoljile sve zahtjeve. Automobil može imati do 30 upravljačkih jedinica, uključujući kočnice, klima-uređaj i tako dalje. Usporedimo li automobilsku industriju s medicinom, upravljačku jedinicu motora možemo promatrati kao mozak automobila. Mi s njim radimo kao neurolozi, a naši dobavljači kao neurokirurzi.

Na kojim ste motorima dosad radili i u koje se aktualne modele oni ugrađuju?

Sve vrijeme, odnosno sada je to četiri godine, radim na tim istim projektima. Dugo traje dok se u to ušaltaš i naučiš što sve tvoj posao obuhvaća. Većinom su to manji modeli – Fabia, Scala i Kamiq – ali i veći modeli kao što su Octavia, Karoq, Kodiaq, Superb i aktualni novi Passat koji se razvijao kod nas u Škodi. 1.5 TSI motor je osnovni motor u tim većim modelima ili ga se kombinira s elektromotorom pa imamo i plug-in hibride. Dodatno sam radio i na modelima za indijsko tržište – Slavia i Kushaq – gdje ugrađujemo te najmanje motore, 1.0 TSI.

Nastavlja li Škoda i dalje razvijati motore s unutarnjim izgaranjem?

Naravno, motori s unutarnjim izgaranjem još uvijek nemaju kraj ni u Europi, a za ostatak svijeta te ćemo motore razvijati još dugi niz godina.

Što vam je u dosadašnjoj karijeri bila najveća prepreka, a što vas najviše veseli?

Najveća prepreka je bio COVID, koji je počeo tri mjeseca nakon što sam započeo svoj put u Škodi. Prvih nekoliko mjeseci je to značilo rad od kuće, koji je na mojoj poziciji moguć, ali na početku karijere nije najbolja ideja – kad se s cijelim procesom i timovima iz raznih odjela moraš upoznati i učiti. Ali, i to je prošlo, prekoračio sam i te prepreke, u tom se pogledu sve vratilo u normalu. Najviše me veseli činjenica da moj posao nije samo uredski (naravno, tu su i dani s papirima i sastancima gdje auto ni ne pogledaš), nego je i na terenu ili u labosima direktno s autom. To je i posao i gušt u isto vrijeme!

Dakle, radite i u laboratoriju i na terenu. Testiranja se odvijaju diljem svijeta?

Testiramo tijekom zime i ljeta u svim mogućim ekstremnim uvjetima koje motor i baterija mogu susresti. Zimi u Skandinaviji, ljeti na jugu Europe ili u Americi. Nisu to samo testiranja na konkretnim lokacijama, uključuje to i vožnju po Europi – pa uz testiranje imamo i zajedničko druženje te ono samo čisto uživanje u vožnji. To uvijek dobro isplaniramo, pa prilikom vožnji posjetimo i razne zanimljive lokacije.

Osim hrvatskog, tečno govorite talijanski, njemački, engleski, a sada i češki jezik. Je li bilo teško naučiti češki jezik?

Na početku sam poslovno koristio isključivo njemački jezik, jer češki, naravno, nisam govorio. Kolege u Škodi orijentirani su više na njemački nego engleski jezik, kao i generalno cijela VW grupacija. Ja sam njemački učio za vrijeme studija, tako da je za mene to bilo super. S vremenom sam krenuo učiti češki, jer sam jednostavno htio biti u mogućnosti razgovarati i na domaćem jeziku, a ne samo na njemačkom ili engleskom. Čovjek se ponekad teško izrazi, a da bi ga lokalci ispravno razumjeli. Ali, nitko me na to nije forsirao. Krenuo sam na tečaj češkog jezika koji je bio preko njemačkoga, što je bilo zanimljivo. Ali, išlo mi je, taj češki mi je sjeo. Danas, nakon četiri godine, mogu reći da češki govorim kao materinski jezik. To je djelomično zato što me jezici zanimaju – volim tražiti sličnosti i poveznice između raznih jezika. Sad još intenzivnije primjećujem češke turiste preko ljeta u Hrvatskoj. Prošlo ljeto sam u jednoj situaciji u Rijeci gotovo mislio da sam ostao u Pragu u kojem živim, a ne da sam na godišnjem odmoru doma!

U autoindustriji je, logično, teško naići na nekoga tko ne voli aute i vožnju. Koji je bio vaš prvi automobil, na kojem ste autu učili voziti? Što trenutačno vozite?

Učio sam se voziti na VW Polu. Od tada je prošlo već deset godina, uf! Službeno osim testnih automobila imamo i službene aute na kojima se izmjenjujemo, a to je skoro cijela flota Škode.

Koji ste tip vozača: smiren ili volite dinamičniju vožnju?

Rekao bih da sam više smireni tip vozača, dinamičnu vožnju ostavljam za na to predviđena mjesta. Ja sam više za komforni nego za sportski auto, ali sam posao obuhvaća i dinamičniju vožnju, u kojoj u tim trenucima baš uživam. Posebice kada je to novi koncept i prototip!

Jesu li vam draži benzinci, dizelaši ili električni auti? Zašto? Koje su prednosti motora s unutarnjim izgaranjem, a po čemu su bolji elektromotori?

Ja volim sve. Možda malo više benzince. Te velike za veliki auto, ali za Fabiju je idealan 1.0 TSI s tri cilindra. Obožavam taj zvuk! To je moćan motor za taj mali i lagani automobil. Ali moram reći da mi se koncept elektromotora sviđa. Taj moment i ubrzanje i taj osjećaj u električnom autu je jedinstven. Ali, jedinstven je dok ga ne moraš spojiti na utičnicu. To je mana električnog automobila – moraš ga puniti, a to traje duže nego točenje goriva. Po mom mišljenju, za nekoga tko vozi većinom kratke udaljenosti, tek ponekad veće, idealna je kombinacija hibrid, pogotovo ovaj novi s većim električnim dometom, koji imamo primjerice u Kodiaqu. Ako imate doma i mjesto za punjenje – idealno. Ali, ako nemate, još uvijek je to dobro. Kod električnih su super manji gradski električni modeli na kakve se Škoda sada najviše orijentira. Tu čovjek u konačnici prođe i dosta jeftinije. Ali, tu bi bilo dobro imati mogućnost punjenja na poslu ili kod kuće jer punionice su relativno skupe. Mali auti za dostavu hrane po meni bi svi trebali biti električni.

Smatrate li da je budućnost mobilnosti zaista električna?

Ovisi koje mobilnosti. Pomorska i zračna, kao i cestovna teretna mobilnost na električnu će budućnost još neko vrijeme pričekati. O.K., cestovna teretna se možda prva dočeka. Ali, osobni automobili koji su upravo ti koji prometuju među ljudima i u gradovima gdje bi bilo dobro imati što manje emisije – tamo bi mobilnost mogla biti čisto električna. Vidim to pozitivno.

Kad razmišljate o daljnjem razvoju svoje karijere, gdje se vidite za deset godina?

Teško pitanje. Mislim da vrlo vjerojatno unutar naše grupacije, ali gdje točno – to ćemo vidjeti.