Na ovogodišnjem znamenitom Goodwood Festival of Speed zbit će se i jedna pomalo neočekivana prezentacija. Norman Foster, jedan od najpoznatijih svjetskih arhitekata, predstavit će svoju viziju života na Marsu. Njegov je studio zaslužan i za novi Appleov kampus u Cupertinu, koji je oblika svemirskog broda, pa onda i sada već nadaleko poznate londonske građevine Gherkin i City Hall. Pa kada netko na takav način integrira arhitekturu i tehnologiju, očito ima viziju i za život na Marsu.
K tome, kada se netko tako ozbiljan toga lati, onda doista ostaje malo mjesta sumnji da će čovjek, i to možda uskoro, kročiti na Crveni planet. Još, Foster i njegova ekipa konceptom se održivog života na Marsu bave već tri godine, atraktivni vizuali praćeni su kraćom studijom njihove vizije čovjeka kao međuplanetarne vrste. U najkraćim crtama – čovjek prema Fosterovoj zamisli praktično uopće ne bi imao kontakata s površinom do završetka gradnje prvih nastambi, ona bi vrvjela autonomnim vozilima, građevine i njihovi dijelovi izrađivali bi se 3D printerima.
Čovjek bi imao i minimalan utjecaj na samu misiju, kako Foster objašnjava, cijeli je koncept gradnje zasnovan na pravilima i ciljevima umjesto na striktno određenim uputama što povećava fleksibilnost ponašanja robota koji, temeljeno na umjetnoj inteligenciji, sami mogu donijeti odluke, umjesto da čekaju čovjeka da ih uputi kako riješiti neki problem na koji naiđu na Marsu, a kojih će sasvim sigurno biti. To također omogućuje i uključenje znatno većeg broja robota u cijelu operaciju jer upravljanje njima nije više strogo centralizirano.
Bežični prijenos energije
Pretpostavlja se također kako će do trenutka početka naseljavanja Marsa biti raspoloživ siguran bežični prijenos energije kojim bi se roboti napajali. Ni na Marsu sama solarna energija neće biti dovoljna da robotima osigura nesmetan, kontinuiran, ali i težak rad na formiranju prvih nastambi za ljude na Crvenom planetu. Holistička vizija uključuje i naselja na Mjesecu, logično, jer se smatra kako nema sigurnog puta do Marsa bez baze na Mjesecu koja bi bila stanicom na tom putu. Dakle, nastambe u kojima bi živjeli prvi Zemljani na Marsu gradile bi se u tri faze, a izrađivali bi ih programirani poluautonomni roboti prije negoli bi na površinu Crvenog planeta stigli prvi astronauti.
Materijal i komponente za gradnju prvih marsovskih nastambi bili bi spušteni padobranom iz letjelice koja bi stigla do orbite budućeg ljudskog staništa koje bi bilo smješteno u krateru dubokom metar i pol koji bi također iskopali roboti. Ta bi prva staništa bila jednostavna, gotovo šatori koji bi se napuhali nakon spuštanja na od robota pripremljene dijelove Marsove površine, a roboti bi ih precizno smjestili na ranije predviđena najsigurnija mjesta. Zanimljivo je kako bi se za svaku fazu iskoristili posebni roboti čime se povećavaju šanse za uspjeh misije.
Prvi marsovski domovi bili bi površine 93 kvadratna metra u koje bi se moglo smjestiti četiri astronauta, a u završetku konstrukcije koristio bi se regolit, materijal kojeg u izobilju ima na površini Marsa. On bi se mikrovalovima spojio s temeljima nastambi, a one bi se onda nastavile njime prekrivati slično 3D printanju te bi na taj način prvi marsovski domovi bili potpuno zaštićeni od tamošnjih ekstremnih radijacija i temperatura. Jer, temperature blizu polova na Marsu spuštaju se i do -125 Celzija. Ljetni dan blizu ekvatora može doseći 20 Celzija, ali noću ponovo pad, ali tek na -73 Celzija.
Kako će se ponašati ljudi
Nastambe su prilično čvrste, mogu podnijeti tereta mase 1694 kilogram, dakle svašta se u njih da natrpati bez bojazni od oštećivanja.
O smanjenju mogućnosti oštećivanja ili ozljeđivanja vodi se računa i kod formiranja interijera. Većinom je on izrađen od mekih materijala, a komuniciranje i upravljanje sustavima obavljalo bi se virtualno.
Pretpostavka je, dakle, da će takvi sustavi, koji bi zamijenili zaslone na dodir, miševe i tipkovnice do stvaranja prvih naselja na Marsu bili spremni.
Foster i partneri nagrađeni su za dizajn na prvoj fazi 3D Printed Habitat Challengea prije tri godine, natječaju koji je otvorila NASA te institut America Makes koji se bavi inovacijama u graditeljstvu.
Bili su tada drugi, no očito je kako će se rad na projektu nastaviti možda i u većoj brzini jer će u Goodwoodu sve biti prikazano kao funkcionalan smanjeni model, i naselje na Marsu i naselje na Mjesecu, zajedno s robotima koji doista rade. Naselje kakvo je zamislio poznati britanski arhitekt bilo bi stalno, dakle fiksirano, no u projektu se ne govori previše o tome kakvo bi ga osoblje trebalo nastanjivati, odnosno u kojem bi omjeru tamo bilo inženjera, liječnika, znanstvenika istraživača... Očito je da će se najprije gledati kako se ponašaju prvi ljudi na Marsu, kako će na njih utjecati uvjeti koji tamo vladaju, a koji su sve samo ne ljudima naklonjeni. Tek kada do kraja upoznamo život u nastambama na Marsu, koje će možda biti temeljene upravo na Fosterovu konceptu, moći će se prijeći na izradu pravih baza koje će možda jednog dana biti polaznicom za osvajanje nekog drugog planeta Sunčeva sustava. Ili čak za put u neku drugu galaktiku.