Premda ona često nije na prvom mjestu razmišljanja prilikom nabavke novog vozila, bez obzira na to radilo se o salonskom primjerku ili rabljenom vozilu iz oglasnika, limarija i njezino stanje izuzetno su važne stavke pri kupnji automobila.
Vlasnici sasvim novih automobila, dakako, u startu su pošteđeni razmišljanja o hrđi i sličnim stvarima, no zapravo već onoga trenutka kad automobil prvi put izvezu na ulicu, i oni se mogu suočiti s udarcima, ogrebotinama i napuklinama, od kojih neke dugoročno mogu stvoriti dobru podlogu za razvoj korozije, kako limarije, tako i podvozja.
O nešto starijim vozilima, u tom smislu, da i ne govorimo. Ovisno o vrsti oštećenja, ali i podloge, saniranje limarije može se obaviti na nekoliko različitih načina. Vjerojatno najjednostavniji i na neki način “najčišći” popravak svakako je onaj bez lakiranja, kada nije došlo do gužvanja lima i pucanja laka.
Upravo takva oštećenja prilično su česta u gradskom prometu, posebno prilikom parkiranja, i premda znaju izgledati gadno, ustvari nisu opasna i saniraju se prilično lako i brzo.
Imate li takav problem, najbolje da se obratite nekom od majstora koji su specijalizirani za popravke oštećenja od tuče (u Hrvatskoj ih već ima nekoliko, a broj im stalno raste) i pustite ih da limariju poravnaju pritiscima i lupkanjem posebnim polugama, sa stražnje strane (gdje je to moguće) ili izvlakačima s toplim ljepilom. Riječ je praktički o istoj onoj metodologiji koja se koristi za ispravak lima ako je automobil zasula tuča, ili ako je krov automobila ostao ulubljen nakon što je na njemu završila veća količina snijega. I, kao i u takvim slučajevima, za određivanje cijene rada automobil se mora dovesti na procjenu jer ona ovisi o broju i veličini oštećenja koje treba sanirati.
S druge strane, ozbiljnija oštećenja s napuklim limom, dublje ogrebotine poput poteza ključem po limu, ali i pojava prvih tragova korozije (u neki se slučajevima javlja ispod registarskih pločica), zahtijevaju odlazak limaru odnosno lakireru. On će ciljano mjesto najprije pobrusiti kako bi izvukao ogrebotinu odnosno uklonio hrđu, nakon čega ga treba ispuhati za uklanjanje svih čestica prašine i pripremiti za daljnji rad i nanošenje temeljnog premaza i filera za zapunjavanje. Pritom treba voditi računa da se špric-kitu ostavi dovoljno vremena za sušenje, pa na ulazak u komoru i lakiranje, u pravilu u više slojeva, treba pričekati barem jedan dan.
Vrlo slična procedura koristi se i prilikom popravka manjih oštećenja na odbojnicima. No, za ona veća, kod kojih je došlo do pucanja, treba se obratiti majstoru koji se bavi varenjem plastičnih dijelova. Zavarivanje napuklih branika i drugih plastičnih dijelova obavlja se vrućim zrakom i u pravilu je vrlo efikasno te vlasniku takvog automobila može uštedjeti mnogo novca.
Na koncu, premda se ovdje ustvari ne radi o limariji, spomenimo još i koroziju koja je načela podvozje. Bez obzira na to radilo se o prvim znakovima napada ili je hrđa već uznapredovala, rješenje se u velikom broju slučajeva može pronaći u zaštiti bitumenom. Automobil je za takvo što potrebno temeljito pregledati i oprati te ukloniti sve druge vrste nečistoća. Nakon sušenja, korozija se skida brusilicom ili, u najtežim slučajevima, izrezuje i zamjenjuje odgovarajućom “zakrpom”. Nakon toga nanose se temeljna boja, masa za brtvljenje te sloj bitumena, obično u debljini od par milimetara. I problema s hrđom više nema.
Najbolje je pričekati još godinu dvije kada će se moći u pola cijene kupiti gotovo novi BMW ili Mercedes iz "ekološki osviještene" Njemačke