Pokucao sam tog dana na vrata Loua Ottensa. Očekivao sam da će mi otvoriti inženjer prepun ponosa zbog onoga što je pokrenuo. Namjerno kažem pokrenuo, a ne izumio, jer s audiokazetom, iako je ona tehnički bila tek izum, započela je do tada neviđena revoluciju u svijetu glazbe. Lou, kojem je tada bilo 87 godina, pustio me u svoju kuću. Bio je izuzetno pristojan, pravi gospodin. Ponudio me kavom, a dok ju je spremao, ja sam mu počeo govoriti o hvalospjevima koje su na račun kazete imali brojni glazbenici, glazbeni kritičari i povjesničari koje sam intervjuirao za dokumentarac koji sam radio u povodu pedesetog rođendana tog izuma.
Za inženjera to nije bilo dobro
Strpljivo je slušao. Nakon što je skuhao kavu i poslužio ju, sjeo je za stol, pogledao me i rekao: Ne razumijem zbog čega i pedeset godina kasnije tolika pompa oko tog formata. Kazeta, kad je izašla, nije imala ni dobru kvalitetu zvuka, nije bila posebno izdržljiva, traka se brzo trošila i lako kvarila. Gledano iz perspektive jednog inženjera, koji želi da njegov proizvod bude prije svega pouzdan, kaseta je bila katastrofa – prepričao je prije nekoliko godina u razgovoru za Rolling Stone redatelj Zack Taylor poznat i kao tvorac dokumentarca “Cassette: A Documentary Mixtape”. Bio je to njegov prvi i posljednji susret s čovjekom koji je prije nekoliko dana, u svojoj 94. godini, umro u rodnoj Nizozemskoj, točnije u Duizelu, malenom mjestašcu smještenom blizu belgijske granice.
A prije sada već gotovo šest desetljeća, tamo negdje ranih 1960ih, Lou Ottens bio je šef razvoja proizvoda u Hasseltu, belgijskoj podružnici tvrtke Philips smještene u Eindhovenu. Kako je Lou objasnio, u to vrijeme na živce su mu išli zeleni i žuti magnetofoni s velikim kolutima. Nisu bili praktični i smatrao je da ih treba zamijeniti nečim puno manjih dimenzija. Philipsov glavni konkurent na tržištu nosača zvuka šezdesetih godina bio je Sony. Njegovi stručnjaci također su radili na stvaranju vlastite kazete, ali Lou Ottens bio je brži. Iako je dizajn kazete završen još 1962., ona je službeno predstavljena tek 1963. na Berlinskom sajmu radijske elektronike. Od tada do danas, a ponajviše u zlatnom dobu tog formata, koje je trajalo od kraja 70-ih pa do početka 90-ih godina prošlog stoljeća, prodano je više od 100 milijardi kazeta. Nekoliko je ključnih razloga tome. Prvi je bio taj jer su u Philipsu odlučili ne naplaćivati licenciju za proizvodnju svog proizvoda.
To je bio odlučujući korak nakon kojeg su drugi tvrtke, a ponajviše one japanske, krenule “štancati” audiokazete.
Loš proizvod zamijenio boljim
Već 1966. godine samo je u Americi prodano 250 tisuća kazetofona, a ubrzo je primat u proizvodnji preuzeo Japan predvođen Sonyjem. Već 1968. bilo je čak 85 proizvođača koji su prodali dva i pol milijuna playera, no raznim doradama, kazeta je procvat doživjela krajem sedamdesetih. Iako nikada nije doživjela kvalitetu zvuka koju je nudio vinil, bila je mala, praktična, nudila je kompletnu diskografiju kao i proizvodnja ploča, a možda i najvažnije, bilo je moguće snimati na istu. Playeri su omogućavali snimanje s ploča i radijskih programa pa ste uskoro mogli biti vlasnik kazete koju ste sami kreirali. Sagrađena od krhke plastike, nespretnih kotačića koji su vrtjeli traku te klimavog jastučića preko kojeg se čitao zvuk, kazeta je i uz vrlo pažljivo korištenje bila kratka vijeka; ako vam nije zapela ili se raspala, onda je s vremenom zvuk postao nepodnošljivo loš. Sredinom devedesetih kazete je pregazio novi format – Compact disc – odnosno CD-i, koji su nudili puno bolju kvalitetu zvuka. Lou Ottens bio je jedan od onih koji je osmislio CD-e. Kako je sam objasnio, lošiji proizvod zamijenio je boljim. Nije tu bilo nikakvog sentimenta.
VIDEO Od 12. veljače do 15. svibnja posjetite izložbu "Hrvatska svijetu"
Pa da nije bilo njih mogli ste longplejke i gramofon ponijeti u auto i slušati samo na parkiralištu.🤣😂😎