Zamislite da ste pozvani na sebi ne odveć zanimljivo događanje gdje su vas dočekali tek niz stolaca u gledalištu, dosadna pozornica s bijelom pozadinom i nekoliko samostojećih mikrofona? Vjerojatno to na vas ne bi djelovalo poticajno niti vas uvjerilo da iduća dva sata nećete morati potajno surfati po mobilnom fejsu ili tipkati SMS-poruke. No o nekim stvarima ipak ne treba suditi po prvom dojmu jer sve se može promijeniti i to u trenutku kada se “ugase svjetla”. Tada počinje dosad rijetko viđena čarolija koju su osmislili ni manje ni više nego hrvatski “čarobnjaci”. Ta čarolija ima i svoje ime, a ono na “čistom hrvatskom” glasi stage, tj. 3D mapping.
Pomoć alpinista
Među prvima su mu svjedočili gledatelji ovogodišnje dodjele nagrada “Zlatna kuna” gdje je nezgrapne i statične scenografske elemente zamijenila atraktivna animirana scenografija koja se tijekom nešto više od sat vremena promijenila čak sedam puta. Još zanimljivije zvuči što je za taj doživljaj bila potrebna tek bijela pozadina te nekoliko računala i projektora.
– Mapiranje scenografije u svijetu trenutačno ne radi nitko osim nas. Ne znamo zašto, ali vjerojatno nikome nije palo na pamet, mi smo se toga sjetili jer želimo iz lošeg napraviti dobro. Shvatili smo da ne možemo dobiti dovoljno novca da bismo mapirali npr. cijelu Mimaru i onda smo se odlučili baciti na nešto što nam mogu platiti. I tako smo došli do Zlatne kune – rekao nam je Denis Wohlfart, jedan od članova kreativne ekipe 5/GROUP koji, uz Denisa Wohlfarta, Aljošu Para i druge članove tima, stoji iza ovog inovativnog projekta. No nije sve tako jednostavno kako u prvi mah zvuči. Pripreme za Zlatnu kunu trajale su više od dva mjeseca, a bilo je i “sitnih” problema:
– Ušli smo u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, gdje se trebala održati priredba, kako bismo pripremili scenografiju i shvatili da nam projektori stoje prenisko. S obzirom na visinu prostora, nismo imali puno izbora: kako bismo ih podignuli, morali smo u ponoć zvati alpiniste koji su za nas obavili posao – prisjeća se Komerički. Kako bi gledatelji na mjestu događanja i pred malim ekranima uživali u izmjenama scenografije, možda nije potrebno puno “muvanja” po pozornici i teškog fizičkog rada, ali bez računala i velikog broja programa ništa od toga ne bi bilo moguće.
– Osim računala, za atraktivan izgled scenografije najvažniji su dobri projektori povezani s tim računalima, tj. njihovim programima. Stage mapping zahtijeva podlogu u boji koja dobro upija svjetlost poput bijele. Materijal nije toliko bitan, svejedno je je li to plahta, tepih ili stiropor, najbitnije je dobro izabrati boju. Zvuči jednostavno, ali sve ovo treba netko smisliti – objašnjava Aljoša Paro. Izbor sadržaja koji se prikazuje u sklopu stage mappinga ovisi o onome što se na pozornici događa. Dok se na Zlatnoj kuni svirala himna, prikazivali su zastavu. Kada su se na pozornicu popeli Bambi Molestersi, “smjestili” su ih u garažu tako da izgledaju kao garažni bend. Kad su se održavali govori, mijenjali su izgled govornice. Sve je to još zanimljivije uzmemo li u obzir da animiranu scenografiju više ne vide samo gledatelji ispred malih ekrana nego i publika koja priredbu prati na mjestu događaja.
– Ovakav koncept može se primijeniti na velikom broju drugih događaja. Svaki festival može biti zanimljiviji nego sad, npr. pjeva li čovjek dalmatinsku pjesmu, možemo iza njega prikazivati more, svira li tamburicu, možemo prikazivati oranice itd.
Videoarhiva pjevača
Zlatna kuna za ovu ekipu bila je tek početak i to, čini se, uspješan jer već sad su u pregovorima o nekim novim projektima koje zasad ne žele otkrivati. No njihove ambicije šire se i daleko izvan Hrvatske. Želja im je mapiranje scenografije raditi u “Plesu sa zvijezdama”. S obzirom na to da je riječ o licencnoj emisiji, koja se uz Hrvatsku emitira u velikom broju zemalja, svoj projekt ponudili bi izravno njenim autorima, britanskom BBC-u. Uspije li im to, u inovaciji koju su osmislili Hrvati moglo bi uživati pola svijeta. No nije ni to sve, osim 3D mappinga, ekipa iz 5/GROUPA poznata je i po prvom 4D mappingu u Hrvatskoj u sklopu kojeg je prikazala uljepšani pogled sa svoga prozora i projicirala ga na susjednoj kući. Obiteljska kuća nasuprot njihova ureda u nekoliko je navrata “mijenjala” svoj izgled – od obične kuće do oronule straćare od cigala s čijeg su se krova kotrljale obojene kockice, a iz zidova su izbijali veliki blokovi. Velike kocke su se, zajedno sa štapovima, rušile u njeno dvorište. Ono što 4D mapping razlikuje od 3D mappinga jest postojanje zvuka koji daje tu četvrtu dimenziju. Još su jedna specijalnost ovih domaćih kreativaca i sve zanimljiviji hologrami koji u posljednje vrijeme “oživljavaju” i mrtve.
– Možda u tome leži budućnost koncertnih turneja. Mariah Carey gledali smo u tom obliku uoči Božića u Zagrebu. Grupa Tokio Hotel imala je turneju a da se nisu fizički pojavljivali na koncertima. To znatno smanjuje troškove, ali to nikako nije jedina prednost holograma. Evo, mogu potvrditi da smo imali ideju, o kojoj smo razgovarali i s Danijelom Dvornik, o tome da “oživimo” Dinu i eventualno organiziramo neko događanje.
U prvi mah zvuči bizarno, ali Rusi su to već radili, otkupili su prava za “oživljavanje” Freddieja Mercuryja pa sad nude uslugu da vam na događanjima Freddie otpjeva nekoliko pjesama i to naplaćuju. Ja sam, primjerice, gledao “Sinatru” u Londonu – kaže Komerički. Osim holograma, ova skupina ima želju napraviti i videoarhivu hrvatskih pjevača, no dodaju da je riječ o vrlo zahtjevnom i skupom projektu. No, kao i za sve drugo, uvijek je ideja najbitnija, a ostalo možda dođe samo po sebi.