S robotičarom prof. dr. sc. Bojanom Jerbićem, profesorom na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, razgovarali smo o izazovima četvrte industrijske revolucije.
Robotika je već odigrala ključnu ulogu tijekom prethodne industrijske revolucije, a sada pametni strojevi vode glavnu riječ u novoj, četvrtoj revoluciji.
Prethodnu industrijsku revoluciju odredila je računalna tehnologija u smislu upravljačke podrške koja je omogućila masovnu automatizaciju proizvodnje. Roboti su pri tome odigrali presudnu ulogu, poglavito u automobilskoj i elektroničkoj industriji, istiskujući ljude na proizvodnim linijama. No pridonijeli su i smanjenju troškova proizvodnje, poboljšanju kvalitete proizvoda i uvjeta rada, ali i smanjenju rasipanja resursa. Četvrta industrijska revolucija nastaje kao svojevrsni logičan znanstveno-tehnološki kontinuitet koji je ubrzan pod utjecajem digitalne revolucije koja uzima zamah još od sredine prošlog stoljeća, a kulminaciju doživljava zahvaljujući globalnom umrežavanju. Današnja brzina nastajanja inovacija eksponencijalna je u usporedbi s prijašnjim skoro linearnim razvojnim trendovima.
Koje su zapravo glavne značajke industrije 4.0?
Karakterizira je, prije svega, spajanje tehnologija te brisanje granica između fizičkih, digitalnih i bioloških domena. Što ujedno znači pretvorbu digitalne tehnologije iz virtualne u fizičku tehnologiju. Sljedeća važna značajka razvoj je kognitivnih strojeva koji postaju autonomni sustavi sposobni samostalno donositi odluke, ali i samostalno učiti. Takve strojeve zovemo robotima treće generacije. Roboti se tako pretvaraju u sveprisutne pomagače za poboljšanje kvalitete života na mjestima gdje ih nikada nismo zamišljali poput bolnica, domova .. Uz robotiku i umjetnu inteligenciju tu su još aditivne tehnologije (3D tiskanje), biotehnologija, genetika, nanotehnologija i kvantno računarstvo. Pojava inteligentnih robota predstavlja potpuno novo iskustvo i izazov za cjelokupno ljudsko društvo. Znanstvenici se bez razlike slažu kako će promjene koje nas očekuju u svojoj veličini, opsegu i složenosti biti snažnije od svega onoga što je čovječanstvo doživjelo prije.
Kada se govori o robotima i automatizaciji, prva asocijacija uz njih je gubitak radnih mjesta, koliko je to opravdana teza?
Neupitna je činjenica kako znanstveno-tehnološki razvoj mijenja tržište rada. Posljednjih 50 godina broj ljudi koji rade u proizvodnji, administraciji i poljoprivredi značajno je smanjen. Infiltracijom novih tehnologija, poglavito računalnih i robotskih, značajno će se smanjivati potreba za ljudskim fizičkim radom. Sve ljudske djelatnosti koje uključuju neki oblik rutine, ekspertnost ili stručnost temeljenu na obrascima bit će zamijenjene pametnim strojevima. Mora se priznati, svi mi bez obzira na obrazovanje i vrstu posla, svakodnevno slijedimo određene obrasce i vrlo ograničeno koristimo pravu inteligenciju.
Koja će to onda ostati zanimanja ili biti prava zanimanja budućnosti?
Prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma iz 2016., zanimanja budućnosti bit će prvenstveno povezana sa STEM područjima, ali i svim onim poslovima koji traže kreativno oblikovanje ideja komplementarno ljudskoj kulturi, zatim svi oni poslovi koji zahtijevaju socijalni kontakt, odnosno izvjesno psihološko profiliranje (odgoj, prodaja, psihološka pomoć, itd.). Dakle, ne treba se bojati za budućnost onih koji nemaju smisla za matematiku i tehniku, jer će posebno kroz interdisciplinarne i holističke pristupe moderne znanosti humanističke discipline biti jednako važne. Problemi se međutim javljaju kao posljedica prirodne tromosti svakog društva te gubitak radnih mjesta nedovoljnom brzinom nadomještaju nova.
Svjetska tehnoelita podijeljena je kada se radi o tome trebamo li se bojati razvoja umjetne inteligencije ili ne, kakav je vaš stav?
Umjetna inteligencija već je oko nas, ne samo roboti treće generacije već i automobili, perilice rublja, usisavači za prašinu, mobiteli, dronovi, virtualni agenti kao što je IBM-ov Watson itd., svi ti uređaji i softveri koriste neke od metoda umjetne inteligencije koje im pružaju određenu razinu autonomije u odlučivanju i sposobnosti rješavanja iznimno kompleksnih problema. Pametni roboti imaju sposobnost učenja pa su u stanju stalno unapređivati svoje radne vještine. Uglavnom su u svom ”fahu” uspješniji od ljudi. Zbog toga se javlja bojazan od robotske dominacije. Štoviše, umjetna inteligencija dodatno se demonizira zbog nepoznavanja, ne robotskih već vlastitih kognitivnih sposobnosti. Roboti su vrlo uspješni u specijaliziranim djelatnostima, ali se ne mogu mjeriti s nama u pogledu opće inteligencije. Roboti mogu logički zaključivati i učiti na temelju velike količine podataka, ali roboti ne mogu misliti. Sposobnost razmišljanja daleko je kompleksnija od pukog logičkog zaključivanja.
Vratimo se na gospodarski razvoj, spomenuli ste svojedobno da bismo zbog neulaganja u nove tehnologije mogli postati tehnokolonija. Što bismo trebali učiniti?
U današnje vrijeme tehnologijsko zaostajanje ujedno znači gospodarsko zaostajanje. Taj se problem ne može jednostavno riješiti, jer su suvremene tehnologije izrazito kompleksne i skupe. Ne možete ih samo kupiti, već je nužno participirati u razvoju i implementaciji. S novom se tehnologijom ne možete samo služiti jer za svaki problem ili prilagodbu trebate znanje koje nije vaše i morate ga skupo platiti. Tako postajete svojevrsna tehnološka kolonija koja u postojećim gospodarskim uvjetima ne može opstati. Četvrta industrijska revolucija u sebi nosi ogroman potencijal za ekonomski rast i poboljšavanje kvalitete života stanovništva. Npr. Njemačka od industrije 4.0 očekuje u sljedećih pet godina povećanje učinkovitosti gospodarstva za 18%, a u sljedećih deset godina povećanje zaposlenosti za 6%.
Koliko je izazov industrije 4.0 prepoznat kod nas?
Mislim da se kod nas nažalost ne prepoznaje suština i sveobuhvatnost promjena u koje ulazi svijet. Današnji donositelji odluka prečesto su zarobljeni u tradicionalnom, linearnom razmišljanju ili pak previše okupirani trenutačnim krizama i onda nesposobni strateški promišljati budućnost. Zato svako društvo koje želi biti uspješno mora mobilizirati sve svoje dionike i okrenuti razvoju ljudskih potencijala i preuzimanju odgovornosti za pretvorbu u novo biotehničko društvo. Osim razvoja ljudskih potencijala, moramo se okrenuti inovacijskom razvoju. To znači promjenu odnosa prema vrednovanju rada, jednako u akademskoj kao i u gospodarskoj sferi. Trebamo prepoznatljiv konkurentan znanstveno-obrazovni sustav. Sada imamo dualni obrazovni sustav, sveučilišta i veleučilišta, koja se u mnogim područjima preklapaju. Takav sustav strašno je skup i ne doprinosi razvoju izvrsnosti. Potreban je stoga radikalni nacionalni zaokret u pogledu financiranja znanosti i obrazovanja. Kao što smo nekada gradili autoceste, sada je više nego ikada prije važno okrenuti se izgradnji znanstveno-obrazovnog sustava.
Hrvatska ima 300 robota, koliko nam ih zapravo treba i koliko su ovi koje imamo pametni odnosno radi li se tu automatizaciji ili naprednijim robotima, pogonjenima nekom vrstom umjetne inteligencije?
Prema našim istraživanjima, hrvatsko gospodarstvo ima 356 robota. Taj se podatak, dakako, stalno mijenja jer se ipak robotizacija proizvodnje u Hrvatskoj pomalo ubrzava. Ako pretpostavimo da ih je sada realno 400, onda na 10.000 zaposlenih u proizvodnom sektoru, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, imamo 25 robota. Europski prosjek je oko 100 robota na 10.000 zaposlenih. Samo u Sloveniji taj broj je negdje oko 110, u Austriji 128 i u Italiji 160. Svjetski lider je Južna Koreja s 531, zatim Singapur 398 te slijede Japan i Njemačka s više od 300 robota na 10.000 zaposlenih. Sve to jasno govori da je Hrvatska tehnologijski zaostala daleko ispod europskog prosjeka. Držim da je većina naših gospodarskih problema uzrokovana tom činjenicom. Roboti u Hrvatskoj zaposleni su uglavnom na konvencionalnim poslovima montaže proizvoda, rukovanja pri odlaganju ili skladištenju proizvoda, zatim na zavarivanju, posluživanju CNC strojeva, brušenju, poliranju, ličenju, ali i mužnji krava. Sve te primjene pripadaju uglavnom razini treće industrijske revolucije. Ipak, na Fakultetu strojarstva i brodogradnje dobivamo sve više upita za pomoć pri razvoju potpuno novih primjena koje zahtijevaju napredna upravljačka rješenja potpomognuta metodama umjetne inteligencije, vizijskim sustavima, senzorima itd. Ako želimo doseći europski prosjek, trebali bismo imati oko 2000 robota. S postojećim trendom rasta taj broj možemo dostići tek oko 2050. godine.